Iz života Poslanika a.s.
Kada je upitan: “Allahov Poslaniče, ima li neko poput tebe?”, odgovorio je:
“Kome je gledanje ibret (izvlačenje pouke), šutnja fikr (razmišljanje), a govor zikr (spominjanje i sjećanje na uzvišenog Allaha), taj je poput mene.”
Možda da se više trudimo živjeti život kako ga je živio Allahov poslanik a.s., možda bi osjetili i shvatili smisao pravog života. Molim Allaha da nas učini slične Allahovom Poslaniku a.s.! Ova tema govori o činjenicama da ono što mi smatramo neživom prirodom itekako živo.
Možda smo mi ti koji smo mrtvi duhovno pa to ne osjetimo, jer ne sličimo Poslaniku a.s. O vidu i sluhu fizičkom i duhovnom ima mnogo govora, ali nećemo se zadržavati na tome, nego o tome govoriti direktno iz života Poslanika a.s., koji nam je uzor u životu i ponašanju. A njegov s.a.w.s., ahlak i moral su Kur’an. Pored toga njegovi ispravni sljedbenici ashabi su imali takav vid i sluh da su i oni čuli i panj kako jeca, čak i hranu kako veliča Allaha…
Panj Hanan prepoznavao je hazreti Muhammeda, alejhisselama, i plakao kada je hazreti Pejgamber, alejhisselam, prestao držati hutbe s njega. Ni kamen nema očiju, a ipak je hazreti Omer znao za kamen koji je svaki put, kada je hazreti Pejgamber, alejhisselam, prolazio pokraj njega nakon dobivanja poslanstva (risāla), nazivao mu selam.
Ibn Omer, radijAllahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao jednog beduina u islam, pa mu je on rekao: „A ko će posvjedočiti to sto govoriš? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‚Ova semura (semura je vrsta drveta) u ovoj dolini, ona će mi biti svjedok. I drvo mu se, roveći zemlju, počelo približavati. Kada je stalo pred njega, zatražio je da posvjedoči njegove riječi, i ono ih je potvrdilo, a potom se vratilo na svoje mjesto. (El Bidaje ven Nihaje: 6:144, 311)
Od Ibni Abasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao beduinu: „Hoćeš li vjerovati da sam ja Allahov Poslanik ako mi dođe ova palmina grana? Hoću, odgovori beduin. I grana je počela skakutati te došla do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, joj je, zatim rekao: „Vrati se,“ i ona se vratila na svoje mjesto. (El Bidaje ven Nihaje: 6:143, 311)
Od Burejde ibni El Husajba se prenosi da je jedan beduin od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, traćio da mu pokaže znak i dokaz vjerovjesničke misije, pa mu je rekao: ‚Reci ovom drvetu: – Allahov Poslanik te zove -,‘i drvo se počelo povijati desno i lijevo, trgati svoje žile i roveći zemlju počelo mu se približavati. Kada je stiglo do njega progovorilo je: ‚Esselamu alejke ja Resulellah.‘ Beduin rece: ‚Naredi mu da se vrati na mjesto gdje je poniklo.‘ I drvo se vratilo, a beduin, potom reče: ‚Dozvoli mi da ti učinim sedždu! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‚Ne, nije dozvoljeno na sedždu padati ni pred kim osim pred Uzvišenim Allahom.‘ Beduin reče: ‚Onda mi dozvoli da ti poljubim ruke i noge, te mu je to dozvolio.“ (Delailun Nubuvve od Ebi Nei’ma El Asfahanija, 2: 390)
Više od deset ashaba prenosi da je krov Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, džamije bi postavljen na stubove od palmi. I kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio hutbu, ispeo bi se na jedan od tih palminih panjeva, a kada mu je sagrađen minber, ispeo se na njega ostavivši pomenuti panj, te se tom prilikom začuo glas panja sličan glasu steone deve, koji se je od silnog plača raspuknuo. Mesdžid je podrhtavao od njegovog jecanja. Ljudi su glasno plakali. Tada mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‚On je plakao samo zato što se više na njemu ne veliča Uzvišeni Allah i tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, da mu nisam prišao, ostao bi u ovakvom stanju sve do Sudnjeg dana.‘ Zatim je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se stavi ispod minbera.“ (Fethul Bari, 2: 397)
Ibni Mes’du, radijallahu anhu (El Bidaje ven Nihaje: 6:323) prenosi da su čuli glas hrane koja veliča Allaha dok je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jeo.
Ovi hadisi su opšte poznati i kod ranijih i kod novih generacija, a njegovo značenje prenosi tako veliki broj ljudi da se mogu smatrati nepobitnom naučnom činjenicom.
Da nas Allah oživi u slijeđenju Kur’ana,poveća nam razumjevanje i učini onima koji taj ziki slijede istinski utonuvši u Tevhid dušom i tijelom.
