Zehebijevo pismo Ibn Tejmijji
U Ime Allaha Svemilosnog Samilosnog
Hvala Allahu na mojoj poniznosti. Moj Gospodaru, smiluj mi se, obrisi mi grijehe, i sacuvaj mi Iman za mene.
Kakva žalost radi nedostatka moje žalosti; kakva tuga radi sunneta i odlaska njegovih sljedbenika; kakva čeznja za braćom vjernicima da podjele samnom jecanje; kakva zalost zbog gubitka ljudi koji su bili lampe svjetilje Svetog Znanja, poboznika, i riznica svakog dobra; ali radi nemogucnosti da se nađe halal dinar ili brat (vjernik) koji voli.
Blago onome koga njegove vlastite mahane (manjkavosti) odvraćaju od tuđih, i teško onome koga tuđe mahane odvraćaju od (ostavljaju slijepim prema) vlastitih.
Koliko dugo ćes gledati u tačkicu u oku tvoga brata i ignorisati kladu u vlastiom? Koliko dugo ćes hvaliti sebe, tvoje brbljanje, tvoj stil, dok istovremneo kriviš učenjake i istražuješ ljudske sramote, znajući dok to činis da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) to zabranio rekavši:
“Ne spominjite svoje umrle osim po dobru, jer oni su otišli k onom što su ispred sebe poslali.”Naravno, ja znam da ćes ti sebe odbraniti odgovarajući mi da su napadi samo na one koji nikad nisu omirisali aromu Islama i ne znaju šta je Muhammed (sallallahu `alejhi ve sellem) donio i da je to (omalovažavanje umrlih učenjaka) tvoj dzihad. Nije tako, tako mi Allaha oni koje ti napadas znaju više od onoga što je dovoljno ako osoba praktikuje isto da postigne uspjeh. Štaviše, oni su ignorantni o mnogim stvarima koje ih se ne tiču. A “ekselentnost nečijeg Islama uključuje takođe ignorisanje ili napuštanje onoga što ga se ne tiče.”
Allaha ti čovjece! Daj nam predaha od sebe, jer ti si elokventan polemičar koji niti se odmara niti spava. Pazi se od stvaranja zbunjujućih, problematičnih vjerskih pitanja. Naš Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je bio ozlojeđen prekomjernim zapitkivanjima, smatrao ih pogrešnim, i zabranio je suvišno zapitkivanje. On je takođe rekao: “Najviše se plašim za moje sljedbenike (ummet) od elokventna hipokrite (dvoličnjaka).”
Previše pričanja, ako je bez griješenja, otvrdnjuje srce kada se odnosi na halal i haram. Pa kako ga onda efektuje kada se priča o riječima Junusijja (sekta), filozofa, izraza kufra, koje prave srcem slijepim? Tako mi Allaha, mi smo postali predmeti ismijavanja. Koliko dugo ćes otkopavati detalje filozofskih fraza kufra za nas da ih pobijemo svojim umovima? Ti si, čovjece, progutao otrov filozofa i njihovih radova više nego jednom; i sa prekomjernim korištenjem otrova osoba postane ovisna. On se skuplja, Allaha mi, u tijelu.
O, kakva čeznja je za grupom u kojoj se Kur’an recituje s razmišljanjem, gdje se osjeća strapoštovanje kroz njegovu meditaciju, gdje se uvukla tišina od njegova promišljanja. O, kakva je čeznja za okupom gdje se pobožni spominju, jer milost se spušta tamo gdje se pobožni ljudi spominju, a ne gdje se pobožni spominju s prezirom i kletvama.
Sablja el-Hadzdzadza i jezik od Ibn Hazma su bila braca (tj. nijedan Musliman nije bio bezbjedan od njih), i sada si se i ti pridružio toj familiji (zulumćara). Allaha ti, poštedi nas od pričanja o “bid`a o četvrtku”, i “jedenju sjemenki”, nego se rađe ozbiljno potrudi da upamtiš bid`ate koje smo smatrali izvorom svake zablude, koja je sada postala “autenticni sunnet” i “osnova tewhida”, i ko god ne smatra njih Kafirima, ili magarcima, i ko god ne naziva njega Kafirom je veci Kafir od Faraona. Ti smatras nas samim Kršćanima.
Allaha mi, postoje strepnje u srcima. Ti si sretan ako ti je vjera u dvije fraze šehadeta ostala netaknuta. Kakvo razočarenje za onog koji te slijedi, jer je izložen pokvarenosti osnovnih vjerovanja i rastapanju. Osobito ako je neodovljno naučen i religiozan, i egocentrični besposličar koji čini tebi dobro boreći se za tebe svojom rukom i jezikom, dok ti je ustvari neprijatelj u svom biću i srcu. Šta su tvoji sljedbenici osim bestijalni besposlenici s malo inteligencije, obični lažovi s pomračenim umovima, tihi stranci ogrezli u podmuklosti, ili suhoparni pobožnici bez razumjevanja? Ako meni ne vjeruješ, samo ih pogledaj i objektivno razmotri.
Magarac svojih strasti, o Muslimanu, je istupio da aplaudira sam sebi. Dokle ćes biti zaljubljen u svog ego i napadati najfinije ljude? Dokle ćes davati svom egu kredit, a prezirati pobozne? Dokle ćes uzdizati sebe, i omalovažavati predane vjernike? Dokle ćes biti najbolji prijatelj svog ega, i gnusati se na zahide (askete)? Dokle ces hvaliti svoje vlastite riječi na način kako ne hvališ i uvažavaš riječi Sahih zbirki Buharije i Muslima?
Da su srecom hadisi dva Sahiha bili bezbjedni od tebe, kako si ih konstanto napadao, sugerirajuci im slabost (nepouzdanost), smatrajući ih vasarskom igrom, ili tretirao s figurativnim objašnjenjima i pobijanjem. Zar nije došlo vrijeme da odustaneš? Zar nije vrijeme da se pokaješ i iskupiš? Zar nisi ti u toj desetini ljudskoj života kada se dosegne sedamdeseta godina i finalni odlazak približi? Doista, Allaha mi, ja se ne sjećam da si ti pomisljao na smrt često. Ti se ismijavas sa svakim ko se sjeća (misli na) smrti. Stoga ja ne mislim da ćes ti obratiti pažnju na moje riječi ili se odazvati na moj poziv. Ti ćes, umjesto toga, vjerovatno pokazati veliku energiju i pažnju da demoliraš ovaj komad papira sa svojim teškim knjigama, odsjecajući krajeve mojih rečenica dok ne postigneš nadmoc i zatvoriš argumentiranje s trijumfom “I on je bio usucen”.
Ako ovako stojis u mojim ocima, a ja sam te simpatisao i prema tebi bio saosjecajan i dobronamjeran, kako onda stojiš u očima svojih neprijatelja? Allaha mi među tvojim neprijateljima, ima pravednih, inteligentnih i pobožnih ljudi, isto kao sto među tvojim prijateljima ima pokvarenih, lažova, ignorantnih, dokonih, zlobnih i hajvana.
Ja mogu prihvatit da me javno diskredituješ, dok se tajno okoristiš s onim što sam rekao. “Neka se Allah smiluje osobi koja mi ukaze na moje greške.” Jer ja imam mnoge grijehe i mahane, i teško se meni ako se ne pokajem, i kako veliko je moje poniženje od Njega koji poznaje Skriveno. Jedini lijek za mene je u Allahovom oprostu i Njegovoj samilosti, Njegovom darivanju uspjeha i Njegovoj uputi.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. O Allah, blagoslovi naseg vođu Muhammeda (a.s.), Zadnjeg od Poslanika, njegovu porodicu i sve njegove drugove.”
Izvor: /Pismo se prenosi od Ibn Kadi Suhbeta( umro 851.H.g.) a on od Burhan ibn Dzema’ah a on od Ebu Seid Salahuddin ibnul Alai a on od Semsuddin Ez Zehebija. Svi u ovom lancu su Hafizi u ciju pouzdanost niko nikad nije posumnjao. Prepis od Ibn Kadija nalazi se u Egipatskoj narodnoj biblioteci pod brojem 18823 b. i u Biblioteci Zahirijja pod brojem 1347. tako da se u svakom trenutku moze pogledati./
About the Author
