Zašto je ummet u tako mizernom stanju?
Ljudi se žale na stanje ummeta i očajnički se pitaju: ‘Zašto i kako smo do te mjere propali da svi nad nama vladaju?’ Ummet se koprca i pokušava osloboditi, ali nikako da se pojavi olakšanje, nego ide sa lošijeg na gore. Najbolji primjer su događaji zvani “Arapsko proljeće”.
U jednom hadisu se prenosi, kada je Imam Husejin a.s. bio na putu prema Kufi i stigao do mjesta po imenu Batn el-Akaba, prišao mu je jedan starac (Amr ibn Lewzan) iz Benu Ikrima pa ga pitao:“Kuda ste pošli?”
“U Kufu ”, odgovorio je Imam Husejin.
“Molim te pred Allahom, vrati se, jer te u Kufi tako mi Allaha ništa drugo ne čeka, osim koplja i sablje. Kada bi oni, koji su poslali ljude da te mole da dođeš, bili spremni za bitku i da su pripremili sve za tvoj dolazak, onda bi to bila mudra odluka od tebe. Ali sada, nakon što su mnogi uhapšeni i nakon što su mnogi iz Kufe pobjegli, mislim da bi bilo bolje da ne ideš”, reče mu starac.
Imam Husejin a.s. mu na to reče: “O Božiji robe, ta mudra odluka nije sakrivena od mene, ali se Allahova odredba ne može odbiti, jer me moji neprijatelji neće ostaviti na miru, sve dok mi moje srce iz mojih grudi ne isčupaju. Kada to učine, onda će Allah dozvoliti da drugi nad njima vladaju, koji će ih toliko poniziti, tako da ce biti najponizniji dio među nacijama.”
Vidite dragi moji, možda će sada neki reći, da je to bilo nekad davno, prije hiljadu i više godina i da nemamo mi ništa sa tim što su prokleti Jezid i njegovi prokleti sljedbenici učinili. I te kako da imamo!
Šije, koji se smatraju strankom Ehlul Bejta, su ga tada u Iraku u Kufi izdali, jer su klonuli prijetnjama i napadima Abudullaha ibn Zijada, i ako ih je bilo više plemena (Kinda, Mazhidz, Tamim, Asad, Mudar i Hamdan), neke predaje govore o četir hiljade ljudi i više. Da su bili čvrsti u vjeri i zaista predani Husejinu a.s., ne bi ih tako lahko mogli rastjerati. Osim nekoliko, vrlo mali broj koji su izgubili život braneći ga, kao Muslim ibn Akil (pripadnik porodice Husseina a.s. i bio je izaslanik sa strane Imama, da ispita i pripremi teren u Kufi). Dozvolili su da se Muslimu odrubi glava na krovu palače, tako da bi spala sa visine na zemlju i nakon toga su mu tijelo zavezali konopcem za konje i vukli ga kroz ulice Kufe. Ima mnogo predaja koje pričaju o detaljima ovih događaja, pa koga interesuje, može o tome sam istraživati i uvjeriti se.
Na sličan način, imamo našu braću i sestre koji su prešutili sve te događaje.Zbog toga što je njihov strah bio jači od njih samih, gajili su ljubav ka dunjaluku i imali strah od smrti. Bilo je sigurno i ljudi koji zaista nisu imali znanja, tako da je Jezidu bilo lahko da ih ubijedi u svoju ispravnost. Ima još mnogo drugih razloga i opravdavanja, ali se ne može negirati, da ta šutnja, kroz hiljadu i četristo godina odjekuje do u naše doba.
Poznat je hadis u kojim se prenosi da je Abdullah ibn Omer rekao: “Ničeg se ne kajem toliko, kao toga što nisam stao jasno i čvrsto iza Imama Husejina.”
I na kraju sam htjela jos spomenuti ljude, koji se nazivaju učenjacima, koji prihvataju Muaviju i Jezida kao pravedne halife, koji prihvataju ljude koji su učestvovali u ratu protiv Ehlul Bejta kao povjerljive i vjerodostojne. Mi možemo naći samo ako se malo potrudimo i čitamo, historijske činjenice koje upućuju na surovost sa kojom su vladali, o krađi zekata, korištenje vlasti u njihovu korist, nepravdu koja se širila i počela vladati i mnogo, mnogo više. Pitam se kako bi mogao neko ko nekog mrzi, nešto dobro o toj osobi prenjeti?! Mržnja prema Poslaniku a.s. i Njegovoj porodici je uzela mnoge različite oblike. I molim vas nemojte reći, da su ovi ljudi klanjali, učili Kur’an, itd. jer se zna da među ljudima ima i mnogo munafika tj. licemjera (poznati su neki njihovi postupci još za vrijeme Rasulullaha s.a.w.s, kao što je gradnja dzamije u Medini koju je Pejgamber a.s. naredio da se sruši). Kakvi su ovi ljudi tačno bili, samo dragi Allah zna, ali ne može se negirati činjenica da su ubili hazreti Aliju i da su ubili hazreti Hasana i da su ubili hazreti Husejina i mnoge druge iz Poslanikove a.s. porodice.
Namjerno se u literaturi prekriva važnost Poslanika a.s. i Njegove divne porodice, koja samo može biti dobrobit čitavom ummetu. Možda neko ima ko negira hadis Poslanik a.s. kada kaže:
Dovoljno je ovo da nam bude jasna vrijednost i položaj Ehlul Bejta kod Allaha. Zaista je to velika stvar razumijeti i vidjeti tako visok i plemenit položaj nekih ljudi kod Allaha. Ali nas namjerno ostavljaju uspavane i nemarne, zatapšavajući Istinu, sa šejtanskom metodom koja oblači neistini odjeću istine ili obrnuto, tj. koji miješa istinu sa neistinom.
Sve dok mi budemo nemarni prema Kur’anu i Allahovoj vjeri (u smislu da ne istražujemo9, sve dok nebudemo počeli postavljati kritična pitanja o vjerodostojnosti onog što nam vaze i pišu (na primjer vehabije) i dok ne počnemo se pitati da li je moj Poslanik a.s. bio zaista takav i zašto je Njegova porodica toliko stradala, mislim da ne bi trebali indirektno Gospodara optuživati za nemilost i kukati na naše stanje. Pogledajte do koje mjere su iskrivili sliku Pejgambera a.s. da se ljudi usuđuju slikati karikature.
Daleko sve to bilo od Allahovog Poslanika a.s., a te njihove poslanike o kojima oni pričaju, ja zaista ne želim da poznajem.
Ummu Mahmoud
About the Author
