Sjećanje na šehida Mehmed ef. Hafizovića
(Alu Imran, 169)
(El-Bekara, 154)
Obavljao je dužnost imama, hatiba i muallima u Malome Zvorniku i bio glavni imam za valjevsko-kolubarsko-užički kraj, Srbija. Mehmed-ef. Hafizović bio je izuzetna osoba. Krasila su ga svojstva nesvakidašnjeg lijepog odgoja i duhovnosti. Njegove su riječi: “Kad bi se sve prevrnulo i zemlja došla gore, a nebo dolje, meni valja biti musliman!” Bio je primjeran musliman i imam. Bio je takav da su ga muslimani priznavali i slijedili kao uzora i autoriteta.
Nakon odsluženja armije počeo je svoj rad kao imam, hatib i mualim u Malom Zvorniku, gdje ga je zatekao rat. Više od mjesec dana ostao je sa svojim džematom, ili bar onim što je od tog džemata ostalo, u Malom Zvorniku, pod izuzetno teškim uslovima. Kada je postalo već nepodnošljivo i kada je zaprijetila opasnost direktno po njegov život i život njegove porodice, uz Allahovu pomoć, među posljednjima iz džemata uspijeva se, preko Srbije, prebaciti u Mađarsku, a odatle, nakon kratkog vremena, prelazi u Hrvatsku. Mehmed-efendija Hafizović se u Hrvatskoj angažovao na radu sa muhadžirima redovno održavajući vezu sa Bosnom.
Kada su se stekli potrebni uslovi vratio se u Bosnu i uključio u redove Armije BiH, u Prvu podrinjsku muslimansku brigadu. U sklopu te brigade ubrzo će osnovati jedinicu mudžahida pod nazivom „Šejh Hasan Kaimija“.
Aktivno se uključio u odbranu svoje domovine. S oružjem u ruci potvrđivao je svoju hrabrost i iskrenost. Imenovan je pomoćnikom komandanta za moral u Prvoj podrinjskoj muslimanskoj brigadi, a potom savjetnikom za vjerska pitanja u istoj brigadi. Kasnije je u sastavu ove jedinice osnovan odred s nazivom “Šejh Hasan Kaimija”, i Mehmed-ef. Hafizović postavljen je za emira.
Kao emira pomenute jedinice suđeni čas ga sustiže za vrijeme jedne od akcija njegove jedinice na prvoj borbenoj liniji. Nekoliko pripadnika jedinice „Šejh Hasan Kaimija“ govore o različitim situacijama gdje je Mehmed efendija Hafizović nastupao znajući stvari koje realno nije mogao znati. Kažu da je na neki način predvidio i svoje preseljenje na bolji svijet.
Bio je komandant jedinice Šejh Hasan Kaimija do 1994 godine kada je i preselio na bolji svijet. On je prvo bio imam, mualim, hodža, onaj koji je bio s ljudima i brinuo o ljudima, pa zatim šejh, muršid, učitelj, sin, otac, muž, komandant i zlatni ljiljan. Tako da se sa svih tih aspekata o njemu može govoriti. Poseban je bio njegov odnos prema mladim ljudima. On je od 1985 do 1990 godine okupio veliki broj mladih ljudi kojima je držao predavanja usmjeravajući ih na pravi put i odvraćajući ih od ružnih stvari.
U ponedjeljak, 2.5.1994. godine, oko 11.00 sati, Mehmed-ef. hafizović je na kladanjskom ratištu, kao šehid, svom Rabbu otišao mudžahid Šejh Mehmed-ef. Hafizović, rahmetullahi alejhi rahmeten vasiaten. Na novozaposjednutim linijama jednom nogom stao na minu koja mu je raznijela nogu. On je uzviknuo: Allahu ekber!, i pao na zemlju, čime je aktivirao i drugu minu, i njegova je duša zasjala na obećanom mjestu u Džennetu, stječući šehidsku počast. Sejh Mehmed efendija Hafizovic u 37 godini preselio na ahiret, ostavljajući iza sebe suprugu i dvije male kćerke. Da im Allah olakša bol privremenog rastanka i obraduje ponovnim susretom..
Mezar mu se nalazu u haremu “Kula” u Tuzli.
U prilogu pogledajte snimak koji je dio predavanja rahmetli velikog insana i Allahovog roba Mehmeda ef. Hafizovica, koje je održano u toku rata u kristalnoj dvorani hotela Tuzla u Tuzli, na tribini posvećenoj sufizmu, na kojoj je pored njega kao predavač učestvovao i rahmetile Ahmed Mešić.
Izvori: /„Imami šehidi–monografija“, Muharem Omerdić, Sarajevo 2005.// “Dva bolna gubitka”, Šebi arus, Sarajevo, 1994, XVI, str. 93. (O Mehmed-ef. Hafizoviću i Ahmeduef. Mešiću)./ Sead Seljubac, “Merhum šejh h. Mehmed-ef. Hafizović”, Hikmet, Tuzla, VII/1994, 6(8), str. 206./ Đogić, “Hadži Mehmed ef. Hafizović – Rahmetlija čiji su kabur rukama zagrnuli”, Preporod, 29/1999, br. 10/659, str. 2./ Nedžad Latić, “Ljudi ko miševi, novinari ko hijene”, Ljiljan, 9.4.199; Dževad Gušić, “Šejh iz Podrinja hadži Mehmed ef. Hafizović”, Drina (nezavisne novine), str. 14./
About the Author
