Hazreti Asija r.a., kćerka Muzahimova, žena faraonova
Vrijeme u kome je živjela društvene i političke prilike moćnog egipatskog carstva, okarakterisanog dominacijom faraona, sveštenstva i mađioničara utjecale su na izgradnju njene karizmatske ličnosti. Živjeti u vrijeme Musaa, a.s.,Haruna, a.s., Juša, a.s., i Hidra, a.s.,u vremenu izgradnje i učvršćivanja monoteizma zasigurno je tražilo velike žrtve i uzore. Jedna od njih bila je i Asija, kćer Muzahimova.
Uz određena razilaženja, jevrejski, kršćanski i islamski izvori navode gotovo identične činjenice u vezi s njenim životom i svi se slažu daje hazreti Asija, pomajka Allahovog poslanika Musa, a.s., bila jedna od najboljih i najmarkantnijih žena u historiji čovječanstva.Njeno ime u arapskom jeziku je sa elifom i sinom (Asija – sjetna,tužna ), a ne s ajnom i sadom (Asija – neposlušna) kako se ponekad pogrešno izgovara.
Svako ko je vladao Egiptom zvao se faraon (egip. per-ao – velika kuća), onaj koji nastanjuje veliku kuću smatrao se božanstvom. Faraon Jusufovog vremena zvao se Rejjan ibn Velid.On je upravljanje zemljom prepustio Jusufu, a.s., iako nije bio od njegova naroda. Dao mu je veoma velike ovlasti i blagonaklono je gledao na njega i njegovu rodbinu.Tada su sinovi Israilovi živjeli životom kraljeva, sa svim počastima i ugodnostima. U ovom periodu dva naroda su se u svakodnevnom životu miješala, razmjenjujući svoja znanja i iskustva. Nije bio rijedak slučaj da su se Benu Israil i Egipćani ženili i udavali među sobom.Postoje indicije da je ovaj faraon čak prihvatio Jusufovu vjeru. Utjecaj monoteizma, vjere Ibrahimove i Jakubove, postao je veoma jak u elitnim političkim i intelektualnim krugovima Egipta. Međutim, ipak se to radilo o manjem broju vjernika u usporedbi s ogromnom masom idolopokloničkog puka koji je slijepo slijedio svoju drevnu tradiciju ohrabren magijskim kultovima staroegipatskih svećenika.
Nakon Rejjanove smrti vlast naslijedi Kabus ibn Musab. Naudio je žestoko Benu Israilu. Ponizio ih je i izdao naredbu da oni koji su živjeli kao kraljevi postanu njegovo roblje.Veoma mali broj je bio slobodan,bili su vješte zanatlije i trgovci, ali zasigurno su bili građani drugog reda.
Ideja monoteizma se održala među Benu Israilom i među nekim Egipćanima i nakon toga. Potajno su ispovijedali vjeru u jednog Boga,Boga Ibrahimova i Jakubova, krijući to od faraona i njegovih uhoda.Imali su radosnu vjest u koju su se uzdali – da će doći dječak koji će ih izbaviti od zuluma – nasilja faraonova.
Prisilna udaja
Faraon Velid ibn Mus’ab živio je neobično dugo. On je još kao dijete uzet pod pokroviteljstvo male,ali veoma utjecajne, grupe najmudrijih i najodabranijih svećenika Egipta koji su ga podučili svim dotada čovjeku dostupnim znanjima i vještinama. To je izazvalo njegovu gordost , pa kada je veoma mlad zasjeo na prijestolje, naredio je podanicima da mu prinose žrtve, te da ga poštuju i obožavaju kao vrhovno božanstvo na zemlji.
Na dvoru je rasla prelijepa Asija,djevojka plemenita porijekla, kćer Muzahimova, sina Ubejdova, čiji je otac bio Rejjan ibn Velid, egipatski vladar iz Jusufovog, a.s., doba.
Velid poželje za ženu sebi uzeti Asiju,a ako ne pristane, onda je silom učiniti svojom robinjom. Njen otac se usprotivi tome, govoreći da je ona još vrlo mlada za brak, ali faraon ne odustade nego zaprijeti ocu– ili će dozvoliti njen brak, ili će i nju i cijelu njihovu porodicu uništiti.
Asija nije imala puno izbora.Iako je od strane njene rodbine taj brak bio očekivan zbog njihovih veza s kraljevskom porodicom, ona je duboko u sebi priželjkivala da je ta počast mimoiđe, jer je jako dobro poznavala narav svog daljnjeg rođaka, koji je odnedavno postao vladar a eto sada će biti i njen muž.Niko u Egiptu nije mogao odbiti
faraona. Pogotovo ne ovog rođaka koji je već bio poznat kao tiranin i osvetoljubivi krvnik. Zbog svoje porodice, Asija prihvati brak, odbijajući da bude robinja. Udade se za faraona sa svim počastima i pravilegijama koje joj je taj brak nudio.Živjela je s njim iako je to mrzila.Islamski historičari tvrde da ona nije bila jedina supruga faraona, ali je zasigurno bila jedna od najutjecajnijih.
Allah, dž.š., joj je dao takvu karizmu da je čak i sami faraon ponekad osjećao zebnju u njenom prisustvu. Ona je bila jedina između njegovih žena koja se usuđivala javno iznijeti svoj stav pred njim i pred njegovim ministrima.
Pobuna
Koristila je svoj autoritet kad god je imala priliku da zaštiti nejake.Jedne godine robovi i zemljoradici podigoše pobunu protiv faraona zbog nestašice hrane i nemogućih uslova rada. Zahtijevali su da budu oslobođeni ropstva, te da kao slobodni ljudi žive i rade, ispunjavajući svoje obaveze prema faraonu i carstvu.To je bio jedini uslov i nisu pristajali ni na kakve pregovore. Saznavši za to, faraon naredi da se pokrene moćna vojska i da uništi i pobije sve pobunjenike, njihove pomagače i porodice. Radilo se o tridesethiljada robova. Nakon trodnevnog sukobljavanja deset hiljada je pobijeno, što onih koji su se branili što onih koji su bili u svojim kućama.Ostalih dvadeset hiljada muškaraca i oko deset hiljada žena djece i staraca, okovano je u lance, osuđeno da se bez hrane i vode prži na pustinjskom suncu s naredbom da se tamo poubija, a zatim da im se tijela spale kako bi im se izgubio svaki trag.
Kad je Asija saznala za taj faraonov plan, žurno je otišla u njegove odaje, želeći da ga odgovori od toga. Nije odustala sve dok joj nije poklonio živote tih robova. Tražila je da dokaže da ima veliko srce i da može pomilovati i kad je već rekao da se kazni. Potpomognuta Allahovom zaštitom spasila je trideset hiljada ljudskih života i kasnije su njoj u čast podigli tri velika spomenika ugradovima pobune. Uz stalni oprezi opasnosti, izrasla je u veoma mudru i odlučnu ženu.
Asijin san
Plodne godine donijele su blagostanje u Egiptu. Faraon, umjesto da bude zahvalan na blagostanju i dobroj sreći, sve više se odavao poroku. Priređivao bi slavlja uz mnoštvo bestidnih igračica i robinja. Proglasio se bogom. Nemogavši slušati njegovo bogohuljenje, s gorčinom na licu, Asija bi se povlačila u odaje. Sjedala je u jedan kut, prekrivajući se crnim plaštom. Brižne služavke bi je obilazile, ali ona bi davala znak da je ostave samu, a onda bi se u potpunoj tišini svoje samoće obraćala jedinom i istinskom Bogu, Bogu Ibrahimovom i Israilovom, Bogu Jusufovom…
Noćima je bdjela u molitvama, na podu svoje sobe,dok se u drugom kraju palate njen muž opijao sa svojim prijateljima i zavodljivim robinjama. Prolazili su dani i mjeseci. Jedne noći faraon je pijan naglo upao u Asijine odaje s namjerom da joj naredi da im se pridruži na zabavi. Tražio ju je po sobi. Ušao je u drugu, treću odaju.Na kraju, obišao je cijelu palatu, ali Asiju nije mogao naći.Vratio se svom društvu gdje su nastavili piti i bludničiti do zore, zaboravivši i da je tražio… Zapravo,te noći ona je sjedila u svojoj sobi prekrivena plaštom, moleći Boga Jedinoga da je zaštiti od faraona.Molila je da je on više ne dotiče i da ne zanese dijete s njim. I zaista,njenoj molbi je bilo udovoljeno. Nije imala dijete sa zlikovcem.Te noći kad je zaspala, ugledala je rijeku Nil kako je poplavila Egipat i kako je narod sa svojim građevinama, usjevima i faraonom ponešen ogromnom bujicom. Ugledala je sebe na toj vodi kako u naručju drži dijete, sigurna i zaštićena. Čula je glas koji je rekao da će tom dječaku biti pomajka.
Ljubav prema Musau
Ludački strah faraona da će se roditi dijete među Benu Israilom koje će mu srušiti kraljevstvo doveo je do ubistva hiljada tek novorođene muške djece, među kojima su mnogi bili prvorođeni sinovi. Ta opsjednutost dovela ga je do nadniskosti do koje čovjek može doći.
Asija je izgubila svaku nadu da će se njen muž ikad promjeniti, da će se jednog dana pokajati i izmjeniti svoju zlu narav, da će ikad moći biti bilo kakav normalan odnos između njih dvoje. Potpuno se povukla u sebe i svoje odaje. Izlazila je samo sa svojim sluškinjama u vrtove, gledajući u rijeku i uživajući u laganoj svježini koju je ona donosila.
Tog sudbonosnog dana Asija je odmarala sa svojim služavkama uz rijeku, kad je košara uplovila u jedan rukavac Nila koji je tekao kroz vrtove što su pripadali Asijinom dijelu palate. Ustala je sa svoga mjesta i naredila služavkama da joj donesu tu košaru. Neki unutarnji osjećaj govorio joj je da će ta košara donijeti nešto veoma krupno, nešto što će donijeti velike promjene u njenom životu. Pažljivo je otvorila košaru i snažan bljesak je prostrujao njenim umom. Sasvim jasno je vidjela kraj sebe dječaka kojeg je držala u snu.Neopisiva ljubav preplavila je cijelo njeno biće i ona osjeti ogromnu ljubav prema tom djetetu.Podiže ga iz košare, dignu uvis i s radošću na egipatskom jeziku reče svim prisutnim:
„Moi-Sieh! Moi-Sieh!“, što je na staroegipatskom značilo – „moj sin“. Asija ga je ovako nazvala, odajući mu najveću počast. Svi su prihvatili to ime. Sluškinje na obali uskliknuše i sve se sabraše u neizmjernoj želji da ga dotaknu. S faraonom nije imala djece i zato to iskoristi kao priliku da ga posini i da svoju majčinsku ljubav upotpuni dobročinstvima prema njemu. Asija ustade odlučna da dijete pokaže faraonu, jer prema tadašnjem običaju bio joj je potreban njegov pristanak za to. Ako ga on uzme u ruke i poljubi, to bi značilo da ga priznaje za svoga sina. Sigurnim korakom ušla je s djetetom u faraonove odaje. Bio je sam. Dalek u nekim svojim promišljanjima.Širom je otvorio oči i gledao u Asiju s dječakom u naručju.Govori čije je to dijete, kojeg je roda i zašto mi ga donosiš.Dijete smo našli u rijeci. Ne znamo čije je niti odakle dolazi. Muško je.Ja se bojim da je to dijete Benu Israila, Asija! Zato ga baci u rijeku odakle je i došao, nek bude hrana krokodilima.Neću ga baciti, a nemoj ni ti! Ako ga baciš, baci i mene! Nil ga je donio. Ko zna možda ga tvoji bogovi šalju nama kao blagoslov. Možemo ga posiniti a može nam i radost naša biti.Faraon je šutio. Osjećao je Asijinu ljubav i potrebu da ima to dijete uz sebe. Znao je da već dugo ona u svojim odajama osamljena tuguje. Želio joj je udovoljiti. Faraon uze Musaa iz Asijinog naručja, podižega u vis i poljubi u čelo.Ti si ga našla pa ti reci kako da ga nazovemo!Već sam mu dala ime, zovem ga Moi-Sieh (Soj sin)!Moj sin, Moj sin – ponavljao je faraon, gledajući u dijete.Tako je Musa cijelog svog života nosio egipatsko, a ne hebrejsko ime. Časni Kur’an ga naziva Mu-Sa. Nađoše ga u rijeci kraj drveta, „Mu“ je voda,„Sa“ je drvo.
Traženje dojilje
Musa zaplaka pa on naredi da ga uzme sa sobom i nađe mu dojilju. Tad se desi prvi veliki problem.Dječak je odbijao sve dojilje. Pokušavali su na različite načine da ga nahrane, ali on je odbijao i njegov plač je postajao sve snažniji. Nemajući rješenja, Asija naredi da dojenče odnese u na pijacu, ne bili našli nekoga da ga podoji. Ponuđena je i velika nagrada.I Allah, dž.š., odredi da sestra Musaova dovede sluškinje s dvora do majke njegove, čije grudi odmah prihvati i potpuno se smiri i nahrani.Muštulukdžije odmah vijest donesoše Asiji, a ona, želeći da dječaka odgaja u svojoj blizini, ponudi doilji smještaj i život na dvoru. Tu bi imala sve neophodno za zdrav i smiren život koji bi omogućio dovoljno mlijeka za odrastanje dječaka.Dojilja, Musaova majka, je to odbila, rekavši da ona ima muža i drugu djecu o kojoj nema ko brinuti. Međutim, dojit će dječaka radi milosti faraona i radi potrebe da opskrbi svoju porodicu, pa ili neka ga pošalju s njom ili nek’ joj ga svaki dan donose. Asija teško pristade na ovo odvajanje od djeteta ali, zato što je još bio nejak i mali, odredi da on boravi u njihovoj kući, s tim da joj ga svaki dan donose na dvor. Spremila je bogate darove dojilji i odredila da kuća bude redovno opskrbljivana,kako bi ona mogla samo da se posveti brizi i odgajanju dječaka.Od radosti što ga vidi, majka umalo da se ne odade pred faraonovim ljudima, ali Allah, dž.š.,je učvrstio njeno srce pa nakon kraćeg razgovora utvrdi da će joj rizničar plaćati tovar žita i povrća mjesečno i jednu kravu godišnje u zamjenu za njen hizmet oko Musaa i njegovo dojenje. Tako će biti sve do treće godine, kad dijete treba da se vrati na dvor. Musaova majka je vjerovatno prva žena u historiji ljudskog roda koja je direktno plaćana za dojenje i brigu oko vlastitog djeteta. Allah, dž.š., prikri pravo srodstvo majke i dječaka i tako ih zaštiti od faraonova zuluma. Porodica Musaova živjela je u izobilju, a dječak je rastao okružen dvostrukom ljubavlju – ljubavlju rođene majke, kojoj ga je Uzvišeni Gospodar vratio i ljubavlju pomajke Asije, koja je činila razna dobročinstva da omogući njegovo što bolje odrastanje.
Prema nekim islamskim historičarima ovaj period je zasigurno zbližio Asiju i Musaovu majku. Iakoje bio mali kad je doveden na dvor– samo tri godine, jasno je da je poznavao svoju pravu porodicu, brata Haruna. Vjerovatno je da je Asija puno pomogla u tome.
Odvajanje od Musaa
Nakon ubistva u odbrani jednog od stanovnika grada – Kopta,Musa, a.s., je žurno napustio grad.Znao je da ga pred faraonom ne može odbraniti ništa, pa ni zaštita Asije.Ukazala se izvrsna prilika onima koji ga nisu voljeli da ga ocrne i da ga maknu s dvora. Asija je otugovala ovaj rastanak, danima se raspitivala i nudila nagradu onima koji joj donesu neki haber o Musau,ali nerednih deset godina njegovo boravljenje kod Šuajba, a.s., bit će prikriveno ljudima s dvora pa i Asiji.Nakon što se Musa vratio iz Medjena u Egipat kao poslanik, s misijom da izbavi narod Benu Israila od faraonova izrabljivanja i zuluma,njena radost bila je ogromna. Tajno, da faraon ne sazna, susrela se s Musaom i uzvjerovala u njegovo poslanstvo. Vjerovala je u riječi djeteta kojeg je odgajala. Bila je ponosna na uzvišenu misiju koja mu je dodjeljana. I sama je puno činila da ublaži nepravdu prema Benu Israilu, ali znala je da s faraonom neće biti lahko. Zato je upozorila Musaa,bojeći se i strepeći za njega.
Vjera i iskušenje
Âsija, žena faraonova, krila je iman od svog muža. Kada je faraon za to saznao, odmah je naredio da je kazne, ne prezajući ni od čega.
Mučili su je na razne načine.
Faraon bi je ubjeđivao: „Odreci se svoje vjere!“ Međutim, ona je bila postojana u imanu. Donosili su velike kolčeve s kojim bi je tukli.
Ponovo bi joj faraon govorio:„Odreci se svoje vjere!“
Ponosna i dostojanstvena , Âsija mu je odgovorila:
„Imaš vlast nad mojim tjelom, ali moje srce je u zaštiti moga Gospodra! Da me u komadiće izrežeš, moja bi ljubav prema Njemu samo porasla!“
Potom je pored nje prošao Musa,a.s., koga Âsija zovnu:
„Obavjesti me, Musa, je li moj Gospodar sa mnom zadovoljan, ili je na mene srdit!“ Musa, a.s., joj odgovori:
„Âsija, meleki na nebesima te čekaju,čeznu za tobom. A Allah se tobom ponosi! Traži šta želiš, bit će ti udovoljeno!“
Selman el-Farisi, r.a., je rekao:„Faraonovu ženu su kažnjavali na sunčevoj žegi. Kada bi se oni koji su je mučili od nje odmaknuli, meleki bi joj svojim krilima pravili hlad.Gledala bi svoju kuću u džennetu!“
Hasan el-Basri je za nju rekao:„Allah je Âsiju na najljepši način spasio i džennet joj podario. Ona tamo jede i pije!“ Asija je umrla prije izlaska iz egipta Benu Israila i faraonova potpunog uništenja. I danas u Egiptu postoje ostaci kamenja koje se naziva „Asijin mekam“.
Brojna predanja i legende se vežu za čudotvorna svojstva tog kamenja. Mnogi su vidjeli zanimljiva snoviđenja ako bi zaspali na tom mjestu. Allah zna najbolje.
Odlike Asije u hadisima
Abdullah ibn Abass je rekao:
Od žena su ti kao primjer dovoljne ove četiri odabrane žene. Svaka od njih brinula se o jednom poslaniku. Asija o Musau još dok je bio dijete, Merjem o svome sinu Isau,Hatidža se brinula o Muhamedu,a.s., petnaest godina prije objave i više od deset godina nakon početka objave. Štitila je Poslanika svojim imetkom, ugledom i životom,neka je Allah zadovoljan s njom i ona s Njim.
Abdulah ibn Omer je rekao:
„Jednom prilikom je Džibril sišao Allahovom Poslaniku. Kad mu je počeo prenositi objavu, naišla je Hatidža te je Džibril upitao: ‘Ko je ovo, Muhammede?’ ‘Ovo je prva vjernica u mom ummetu.’, odgovori Poslanik. Na to je Džibril rekao: ‘Imam za nju poruku od UzvišenogGospodara. On joj šalje selam i radosnu vijest o kući od dragulja u džennetu, koja je daleko od vatre i u kojoj neće biti nikakva zamora,niti buke.“ Ona je rekla: ‘Allah je Selam, od Njega je selam i neka je na vas dvojicu selam. Kakva je to kuća od dragulja?’, a Poslanik joj je odgovorio: ‘Od izdubljenog zrna bisera, između kuće Mejremine i kuće Asijine.
Ovo je ukratko o Asiji, velikoj ženi vjernici. Koja je svom mužu tiraninu odbila sudjelovanje u nevjerovanju i nasilju.
Uzvišeni Allah ju je učinio primjerom svakom vjerniku i vjernici sve do Sudnjeg dana i pohvalio je u Svojoj knjizi.
