..Više vole njima nego sami sebi, mada im je i samim potrebno..
Dosao je neki covjek Allahovom Poslaniku Muhammedu saws, pa mu se pozali rijecima : ” Allahov Poslanice, zadesila me oskudica pa nemam sta da jedem “, pa je Poslanik saws poslao do svoje familije da pitaju dali imaju sta da dadnu ovom covjeku od hrane, ali kod njih nije bilo nista, pa Poslanik s.a.w.s. rece svojim ashabima: “Imali li iko ko ce nocas ugostiti ovog covjeka, Allah mu se smilovao.” Tada ustade jedan ashab, Ebu Talha (r.a.) pa rece: ” Ja cu, Allahov Poslanice”.
Zatim ode svojoj kuci i rece supruzi : “Ovo je Poslanikov saws gost, pa cemo ga ugostiti i ne smijemo ga nicim omalovaziti”. ” Tako mi Allaha, imamo hrane samo za djecu” – odgovori mu supruga, a Ebu Talha (r.a.) predlozi supruzi da odulji da spremanjem vecere, kako bi djeca zaspala od umora. I tako bi, djeca zaspase, ali je problem bio da ako dadnu gostu hrane, onda oni sami nece imati sta da jedu a gostu moze biti neugodno da jede sam, dok domacini nemaju nista. Medjutim, dogovorili su se da ugase svijecu, te su usluzili gosta sa hranom a sebi su uzeli prazne posude i pravili se da i oni jedu, a da gost nije ni znao da oni ustvari nemaju hrane za sebe. Tako da su te noci legli gladni.
Sutradan je Allahov Poslanik saws nasmijan sreo Ebu Talhu (r.a.) i ispricao mu da ga je Allah swt obavjestio o njhovom lijepom postupku prema gostu i da je Uzviseni Allah zadovoljan s njima , te da je u vezi njih objavljen ajet “…i vise vole njima (potrebnima) nego sebi, mada im je i samima potrebno…” (sura – Progonstvo, 9)
(Hadis biljezi imam Buharija)