Rad na ostvarenju sna
0
Posted
September 16, 2012 by ehli bejt in
U gradu Damasku živio je mladić zvani Abdullah. Bio je poznat po ljubaznosti i marljivosti. Ako bi ga neko zamolio za pomoć, pomogao bi čak i u pola noći.Veoma je volio oca i majku. Oboje su bili pobožni i vodili su računa da Abdullaha odgajaju u duhu Islama. Abdullahova ljubav prema sunnetu bila je velika. Svima je uvijek upućivao osmjeh i lijepo se ophodio prema starijima, ali i mlađima. Bio je čovjek od riječi i principa. Trudio se da pomogne i više nego što je bilo potrebno. Svi koji su ga poznavali duboko su ga poštovali i voljeli. Uvijek se nešto moglo naučiti od njega.
Abdullahova ličnot je bila jedinstvena. Provodio je više vremena sa starijima, nego sa svojim vršnjacima. Često je išao u mesdžid na vjerska okupljanja. Ako mu je trebao savjet, tražio ga je od oca ili majke, a kada mu je trebao savjet u vezi vjere, sjeo bi pored imama u mesdžidu i pitao ga. Njegova mudrost i poznavanje vjere sve je više rasla. I tako je Abdullah izrastao u veoma pobožnog čovjeka.
Jedne olujne noći, Abdullah je otišao na spavanje poslije jacije. Sklopio je oči i usnio san. Ovo je njegov san:
Svjetlost je blještala, a oluja, iz sekunde u sekundu, je sve više divljala. U blizini je bio prekrasan vrt. Abdullah ga je i iz daleka mogao namirisati. Išao je prema vrtu što ga je odvelo do neke palače. Abdullah krenu prema lijepoj zelenoj palači. Zidovi su bili ukrašeni islamskom kaligrafijom. Mjesto bijaše veličanstveno. Abdullah nije nikad ništa slično vidio.Zaledio se na trenutak. Nije znao smije li ući. Pokucao je na vrata, ali niko ne odgovori. Oluja je bila sve strašnija i strašnija. Činilo se da munja okružuje Abdullaha i da se kiša slijeva na njega.Abdullah pokuca i vrata se sama otvoriše. Abdullah uđe. U čudu je gledao svoju odjeću koja više nije bila mokra. Osjećao je da i nije bio pokisao. Otišao je do vrata i pogledao napolje. Kiša je prestala i duga se pojavila. Prelijepi prizor usreći Abdullaha. Prošetao je palačom ne bi li nekog našao. Naišao je na starca koji se predstavio kao bibliotekar. Pozvao ga je u biblioteku i pokazao mu je. Abdullah je bio iznenađen što vidi toliko knjiga o Islamu. Bilo je mnogo izdanja Kur’ana, islamskih članaka i časopisa, kaligrafije. Osjećao je kao da se nalazi na otoku sa blagom. Nikada nije vidio toliki broj knjiga. Bilo ih je na milione, a sve su bile kategorisane i dobro raspoređene. Sat otkuca devet sati ujutro i mnogo ljudi iz različitih zemalja, muslimana i nemuslimana, uđe u biblioteku. Bilo je i male djece koja su u svojim rukama nosila Kur’an. Stariji su sjedili zajedno i podučavali mlađe o Islamu. Abdullahova radost je bila iznad ovog svijeta. Stajao i gledao kako bibliotekari pomažu ummet. Bilo ih je oko 200. Biblioteka je imala učenjake i učitelje. Bilo je divno vidjeti kako su svi žedni znanja. Abdullah uze Kur’an sa police u ruke i pročita “Bismillah (U ime Allaha)” i iznenada otvori oči. Uskoro je shvatio da je to bio samo prelijep san.
Abdullah pogleda na sat. Bilo je 4 ujutro. Ustao je i abdestio se. Klanjao je tehedžud i kroz plač uputio dovu Allahu subhanahu wa ta’ala:
” O Allahu! Samilosni! Gospodaru svjetova! Moje srce te traži u kasne sate. Svi spavaju, a mjesec još uvijek sija. Oh Gospodaru, zahvalan sam Ti na svemu što si mi dao i odredio. O Allahu, ništa mi nije draže nego da činim ono što je Tebi drago. Ono što veseli moje srce i što me čini zadovoljnim je u onom što Tebe čini zadovoljnim. O Gospodaru, sjećanje na Tebe me čini živim. Od Tebe, o Ti koji si vječan, tražim pomoć, jer samo Ti pomoć pružaš. O Allahu, ništa drugo od Tebe ne želim tražiti nego da si Ti uvijek na mojoj strani. Znam da je ono što tražim skoro nemoguće, ali znam da mi samo Ti možeš pomoći, Gospodaru moj. Pomozi mi da ispunim ovaj moj san u kojem tražim samo Tvoje zadovoljstvo.O Allahu, Najuzvišeniji, Vječni, Ti koji možeš sve, koji kontrolišeš cijeli univerzum i kojem se sve mora vratiti, podari mi uspjeh na ovom i onom svijetu. O Allahu, molim Te pomozi mi da ostvarim moje ciljeve. Amin ya Rabb.”
Abdullah se isplakao i osjetio olakšanje u svom srcu. Mnogo je očekivao od svog sna. Abdullah se sjeti hadisa:
Poslanik (s.a.w.s) je rekao:
“Dobra dijela od kojih će vjernik imati koristi i poslije smrti su: korisno znanje koje ostavi iza sebe, dobro odgojeno dijete koje će dovu činiti za roditelja, uvakufljenje Mushafa, gradnja mesdžida, izgradnju konačišta (hana) za musafire, sprovođenje rijeke (vode) u određeno mjesto i ko udijeli sadaku (milostinju) od svog imetka za vrijeme života – imat će nagradu za to i nakon smrti.”
Sljedećeg dana, Abdullah je počeo sakupljati islamske knjige. Ispričao je ocu svoj san i tražio savjet od njega kako da ga ispuni.Otac mu je rekao da bude strpljiv i da marljivo radi na ostvarenju svoga sna. Abdullah je marljivo učio i danju i noću. Nikada nije propuštao tehedžud i molio je Allaha (s.w.t.) da mu u svemu pomogne.Kada je diplomirao, Abdullah se pridružio ocu u njegovom poslu. Uskoro je postao uspješan biznismen. Uštedio je novac da izgradi islamsku biblioteku. Njegovi prijatelji i rođaci su, takođe, počeli sakupljati knjige. Knjigama je napunio svoju kuću. Poslije nekoliko godina napornog rada i planiranja, Abdullah je izgradio biblioteku iz sna. Sam je, uz pomoć zajednice, rasporedio knjige. Nakon 30 godina neprestanog rada i strpljenja, izgradio je biblioteku za ummet. Ljudi iz cijelog svijeta su posjećivali Abdullahovu biblioteku.
Ovo je bio dječak koji je usnio i, tražeći Allahovo zadovoljstvo, ispunio svoj san uz Njegovu pomoć.
