Pokajanje
Ahmed ibn Hambel r.a.kaže:
– Dok sam bio na jednom putovanju, vidjeh kako neki razbojnik pljačka ljude. Poslije vidjeh istog tog razbojnika kako klanja. Priđoh mu i rekoh: „Ne pristoji da se ovako odnosiš prema Allahu dž.š. Taj ti namaz neće biti primljen.“
A taj kradljivac mi reče:
„Moj imame, između mene i Allaha dž.š. su mnoga vrata zatvorena, pa sam želio da ova vrata ostanu otvorena.“
Imam Ahmed se puno začudio, ne odobravajući ovaj govor.Nekoliko mjeseci nakon ovog događaja, otišao je imam Ahmed r.a. da obavi hadž. Kaže: – Tokom tafava oko Kabe vidio sam čovjeka okačenog za prekrivač Kabe kako govori: „Pokajao sam se. Smiluj mi se. Neću ti više nikada grijeh činiti.“
Zamislih se: ko li bi mogao biti onaj poznati glas? Sjetih se da je to onaj kradljivac, pa rekoh:„Ostavio si jedna vrata između tebe i Allaha dž.š. otvorena, pa ti je Allah dž.š. otvorio sva Svoja vrata.“
„Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i povjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravom putu ustraje.“
(Kur`an, Ta Ha, 82 ajet)
