Osman ibn Affan
sman ibn Affan je mlađi šest godina od Poslanika, a.s. Srednje je visine, guste brade i kose, veoma lijepog izgleda i morala. Kurejšije su ga mnogo voljele zbog njegovog plemenitog morala i lijepih svojstava. On je treći halifa Allahovog Poslanika, a.s., i njegov blizak ashab. Poznat je pod nazivom „Vlasnik dva svjetla“. Nazvan je tim imenom jer je oženio dvije Poslanikove, a.s., kćerke. Prva žena mu je bila Rukajja, kćerka Poslanika, a.s., koja je preselila na Dan pobjede na Bedru. Arapi govore da nisu vidjeli supružnike koji su se više voljeli od Rukajje i Osmana, Allah bio zadovoljan njima! Nakon njenog preseljenja, Osman je bio mnogo tužan i Poslanik, a.s., ga je često znao zateći kako plače. Te mu je ponudio svoju drugu kćerku Ummu Kulsum, r.a., kojom se Osman oženi.
Aiša, r.a., priča: „Poslanik, a.s., je sjedio i svoje stopalo je spustio na Osmanovo. U to Poslaniku, a.s., poče silaziti Objava. Osman je pisao, a ja sam brisala znoj sa Poslanikova čela.“ Govorio je: „Piši, Osmane!“ Aiša, r.a., je kasnije govorila: „Allah daje ovakav polažaj samo ljudima koje Poslanik, a.s., smatra vrijednim toga!“ Osman, r.a., je bio onaj kojeg su se stidjeli čak i meleci. O tome nas je obavjestio Poslanik, a.s. Kada je jednog dana sjedio u kući zadignute košulje. Ebu Bekr, r.a., zatraži dozvolu za ulazak, pa mu Poslanik, a.s., dozvoli, ali se ne pomjeri, niti pomjeri košulju. Nakon Ebu Bekra, Omer, r.a., zatraži dozvolu za ulazak, pa mu Poslanik, a.s., dozvoli, ali se isto tako ne pomjeri. Nakon nekog vremena, dozvolu za ulazak zatraži Osman, r.a., pa Poslanik, a.s., ustade, izravna odjeću i sjede. Neko vrijeme su razgovarali, a nakon toga Osman ode. Nakon Osmanovog odlaska, Aiša, r.a., je upitala Allahovog Poslanika, a.s., za razlog takvog ponašanja, a Poslanik, a.s., joj odgovorio: „Aiša, Osman je stidljiv i sramežljiv čovjek, pa se bojim, ako bi me vidio u onakvom stanju, da bi se postidio iznijeti mi ono radi čega je došao. Zar da se ne stidim čovjeka kog se stide meleci!?“
Poslanik, a.s., je rekao: „Ko kupi bunar Ruma da sa njega piju muslimani, imat će takav bunar u Džennetu!“ Osman, r.a., je kupio taj bunar i napojio muslimane sa njega, pa je to Allahovog Poslanika, a.s., mnogo obradovalo i rekao mu da za njega ima Džennet.
Osman je opremio vojsku Tebuka, na šta je Poslanik, a.s., rekao: „Osmanu neće naškoditi ništa nakon ovog dana!“ Kada je Poslanik, a.s., rekao: „Neka svako od vas uzme svoga bliskog prijatelja!“, pa je Poslanik, a.s., uzeo za ruku Osmana i rekao: „Osman je moj prijatelj na dunjaluku i ahiretu!“
vi ashabi imali su posebnu vezu sa Poslanikom, a.s., i ljubav prema Allahu i Poslaniku, a.s., učinila je njihova srca ujedinjenim. Međusobno su se voljeli i poštivali, uvažavali mišljenja i savjetovali se i pomagali. O njihovoj međusobnoj pažnji možemo vidjeti iz njihovog govora. Tako je Omer ibn Hattab, r.a., često puta govorio: „Molim Allaha da me zaštiti od problema za koje Ebu Hasan (Alija, r.a.) nema rješenja.“ Jednog dana, dok je Ebu Bekr sjedio desno od Allahovog Poslanika, a.s., a drugi posjedali okolo, uđe Alija, r.a. Vidjevši ga, Ebu Bekr mu poče tražiti mjesto. Ne našavši ga, napravi mu mjesto pored sebe, kako bi i on mogao sjesti pored Allahog Poslanika, a.s. Poslanik, a.s., se tada nasmija od radosti.
Alija, r.a., je govorio o Ebu Bekru: „Ebu Bekr me je pretekao u četiri stvari. Ja ih nisam mogao postići. Pretekao me je u vjerovanju, širenju islama (tj. obznanio je islam prije mene), bio je uz Poslanika, a.s., u pećini i Poslanik, a.s., ga je prije preseljenja postavio da imami ljudima.“
ni su bili oni koji su se nadmetali u činjenju dobra i udjeljivanju sadake.Omer, r.a., je rekao: „U vrijeme Pohoda na Tebuk, Allahov Poslanik, a.s., je došao i podsticao nas na udjeljivanje sadake. Tada rekoh: „Danas ću preteći Ebu Bekra!“ I Omer je otišao kući i donese polovinu svog imetka. Allahov Poslanik, a.s., ga upita: „Omere, šta si ostavio porodici?“ Omer reče: „Allahov Poslaniče, ostavio sam im polovinu svog imetka!“ U to dođe Ebu Bekr, noseći manje imetka od Omera i spusti pred Poslaika, a.s. Poslanik ga upita: „Ebu Bekre, šta si ostavio porodici?” Ebu Bekr reče: „Ostavio sam im Allaha i Njegovog Poslanika!“ Omer, r.a., reče: „Tako mi Allaha, Ebu Bekre, od danas se neću nikada više takmičiti sa tobom!“
Alija, r.a., je rekao: „Allah se smilovao Osmanu, r.a. Bio je jedan od najmilostivijih Poslanikovih ashaba. Puno je dijelio imetka rodbini, ali je sav taj imetak bio njegovo privatno vlasništvo.“ Za vrijeme Omerovog halifata, Alija je bio sudija. Omer je često govorio: „Presudio nam je Alija!“ Poštovali su se mnogo i savjetovali međusobno. Kada je jednom neki čovjek po lošem spomenuo Ebu Bekra i Omera, r.a., Alija se ispe na mimber i reče: „Ljudi, tako mi Allaha, samo vjernik voli Ebu Bekra i Omera, a samo grešnik ih mrzi! Oni su prvaci ovog ummeta, imami Upute. Ko bude slijedio njihov put, upućen je na Pravi put!“
svojoj ljubavi spram Allaha I Njegova Poslanika, te njegovom ulogom u Islamu, vidimo i u njegovim, r.a., skromnim riječima: “A zatim, pa kada je Allah poslao Svoga Poslanika sa istinom, bio sam jedan od onih koji su se (odmah) odazvali Allahu i Njegovom Poslaniku, i povjerovao sam u sve s čime je poslat, a zatim sam učinio i dvije hidžre… Drugovao sam s Poslanikom, s.a.v.s., a da mu nikada nisam bio nepokoran, niti sam ga ikada prevario…”
(Fethul-Bari:7/53/3696)
Poslanik, s.a.v.s., tražio na smrtnoj postelji da mu se dovedu neki njegovi prijatelji. Te je po Poslanikovoj, s.a.v.s., želji doveden Osman, r.a., te ga je on obavijestio o tome da će biti mučen i ubijen, te je on, r.a., na dan svoje pogibije rekao:
