O razlikama između Šiita i Sunita
Iako se u temeljnim stvarima vjere (hadž, šehadet, post, zekat, itd..) šiizam i sunizam ne razilaze, ipak postoje određene razlike, o kojima će ovdje biti riječ.
- Političko vodstvo države (imamet)
Kada je u pitanju vođenje države, kod sunita “šura- izbori” određuje ko će biti vođa i predvodnik, dok je kod šiija objava to već odredila, pa vođa države mora biti od loze hazreti Alije. i hz. Fatime r.a, Među samim šiitima razlikuju se mišljenja o tome ko polaže pravo na nasljednika hz. Alijine i hz. Fatimine loze. Npr. Džaferije (iranski šiiti većinom) tvrde da je hazreti Džafer El-Sadik jedan od 12 nasljednika vođstva, dok Zejdije (jemenski šiiti većinom) to negiraju, i tvrde da je vođstvo države trebao naslijediti Zeid ibn Ali ibn El-Husein. 12. imama su sačuvani od grijeha (kod šiita), dok su kod sunita samo poslanici sačuvani od griješenja i niko više.
- Pouzdanost i pravednost svih ashaba Božijeg Poslanika a.s.
Što se tiče sunnita, kod njih su svi ashabi pravični i pouzdani, međutim, po šiitskom mišljenju, većina ashaba su se nakon smrti Poslanika s.a.w.s. vratili svojim paganskim običajima osim nekoličine (kod ove tačke je vrlo bitno znati pravu definiciju ashaba, drugim riječima, koga možemo nazvati ashabom).
- Stav prema ženama Božijeg Poslanika a.s
Kod sunita sve žene Poslanika s.a.w.s. su majke vjernicima koje su ostale dosljedne svojoj vjeri i odane Poslaniku a.s. do kraja života. Kod šiita, ipak, nisu sve žene ostale vjerne Poslaniku s.a.w.s. Po njihovom mišljenju hazreti Aiša r.a. je izdala Poslanika a.s., kao i Hafsa r.a., kći Omera ibn Hattaba.
- Stav prema hadisu, tj. govoru Poslanika a.s.
Kod sunita, svi hadisi koji se prenose od ashaba r.a., preko pouzdanih prenosilaca (po sunnitskim kriterijama) su vjerodostojni, dok kod šiita, zbog svog stava prema ashabima, nijekaju sve sunitske zbirke hadisa i prihvaćaju samo one hadise koji se prenose od Ehlul bejta ili od njihovih pristalica, preko šiitskih lanaca prenosilaca i određenih ashaba koji su bili odani Ehlul bejtu. Kao rezultat toga ne priznaju sunnitske zbirke hadisa, kao npr. Buharijinu, ili Muslimovu zbirku, itd., već imaju svoje zbirke hadisa, kao npr. El-Kafi i Bihar El-En-Var. Na osnovu toga se,također, razlikuju i po fikhskim pravilima kao npr. vezanje ruku u namazu, konstantno spajanje podne namaza i ikindije i, također, spajanje akšama i jacije, činjenje sedžde na pločici koja je napravljena od zemlje sa Kerbele, na kojoj je poginuo Husein r.a., suneti hadža… itd.
- Stav prema halifama (Ebu Bekr, Omer i Osman r.a.)
Po sunnitskim predajama halife su birane putem ispravnoga procesa šure, i priznati su kao legitimne vođe svim muslimanima, dok kod šiita postoji vjerovanje da su halife otele vlast hazreti Aliji, izdali Poslanika a.s. i nisu bili poslušni njegovoj naredbi. U Iranu postoji mezar ubice hazreti Omera r.a. koji se zvao Ebu Lu’lua El Medžusi, i na ulazu na taj mezar, iznad kapije piše: smrt Ebu Bekru i smrt Omeru.
- Mutah brak ( privremeni brak)
To je brak u kojem postoji namjera o razvodu braka prije sklapanja bračnog ugovora, u kojem nema svjedoka i ima određeni rok trajanja. Ovaj brak kod šiita se smatra pohvalnim i prenose mnogo hadisa preko Ehlul bejta i hvaleći ovu vrstu braka. Međutim, kod većine uleme Ehlul sunneta, ova vrsta braka je zabranjena bez obzira što je bila dozvoljena na početku Objave. Ipak, prema sunnitima, Poslanik a.s. je na kraju zabranio konzumaciju ove vrste braka; (poredtoga, neki ashabi se nisu složili sa predajom o zabrani ove vrste braka kao npr. Abdullah ibn Mesud r.a. Do svoje smrti je tvrdio da Poslanik a.s. nije zabranio ovu vrstu braka.)
- Takijja ( skrivanje ličnih stavova i izjavljivanje drugih stavova u koje osoba lično ne vjeruje i to sve u cilju političkog prikrivanja ili drugih koristi)
Kod šiita ovakav stav je pohvalan, međutim kod sunita je zabranjen. Npr. šiit može klanjati za sunitom koji predvodi namaz, pretvarajući se da je sunija, ali kod kuće će ponoviti namaz jer smatra da njegov namaz kojeg predvodi sunit nije primljen kod Allaha dz.s., mada šiiti tvrde da to nije skrivanje istine, nego to znači imati” ispravan raspored prioriteta”.
- Mehdi a.s.
Kod šiita, jedan od temelja vjerovanja je vjerovanje u Mehdija, tj 12.-og imama koji se zove Muhamed ibn el Hasan el Askeri. Po njihovom vjerovanju, on je nestao u jednoj pećini 329.godine po hidžri i iz te pećine on upravlja svijetom sa Allahovom dozvolom, i čekaju u svakom momentu njegovu pojavu ili njegov izlazak iz pećine. Međutim, kod sunnita to je reformator koji će ujediniti vjernike i uspostaviti red i zakon na zemlji. (Po nekim sunnitskim predajama on se zove Muhamed ibn Abdullah, koji potiče iz Ehlul bejta, preko Fatime r.a.)
- Stav prema mezhebima
Većina sunnitskih muslimana prakticiraju svoju vjeru preko jednog od četiri sunnitska mezheba (mezhebi Ebu Hanife, Malika, Ahmeda ibn Hanbela i Šafije). A što se tiče šiita, nije dozvoljeno prakticirati vjeru sa mezhebom čiji je osnivač preselio, nego se može prakticirati samo mezhebom čiji je osnivač živ čovjek ( zovu ga “Merdžii”, kao npr. Sadašnji ajatollah Sistani u Iraku i Hamenei u Iranu). Njemu daju 1/5 svojih prihoda, uzimajući za primjer kur’anski ajet, u kojem se govori da 1/5 ratnog plijena treba ići Poslaniku a.s.
- Stav prema tumačenju Kur’ana
Siitski tumaci Kur’ana vjeruju da Kur’an ima svoju spoljasnost i unutrasnost, i da je samo siitima dato razumijevanje unutrasnosti Kur’ana, zato preferiraju misticno-simbolicno tumacenje, međutim sunnitski tumaci preferiraju bukvalno tumacenje Kur’anskih ajeta, npr. Šije tumače Allahov govor u suri El-Tevba “Broj mjeseci kod Allaha je dvanaest mjeseci” da to aludira na dvanaest Imama od Ehl El-Bejt r.a.
Ovo su neke od glavnih razlika, a također postoje još neke razlike, o kojima ćemo ako Bog da, drugom prilikom. To su samo glavne crte, a za više informacija se možete obratiti na moju e-mail adresu quranic@yahoo.com
P.S.
- Mi trebamo prihvatiti stav te uleme koji su negirali izmjene Kur’ana na osnovu sljedećih dokaza :
1. Koncezus šiita je da je ono što sadrži Mushaf Allahov govor.
2. Mushaf koji štampaju šiiti širom svijeta je ista verzija mushafa koji štampaju sunniti. Naime, verzija koja je štampana u Iranu je ista verzija mushafa koji je štampan u Saudiji , Egiptu , Pakistanu, Maroku i ostalim zemljama islamskog svijeta.
3. Svi šiitski tumači Kur’ana, prijašnji i savremeni, nisu tumačili drugu verziju Kur’ana, već samo ovu verziju koja je u našim rukama.
4. Svi dokazi za akidu ili fikhska pitanja su se crpili iz verzije Kur’ana koji mi imamo, ne iz neke druge verzije.
5. Ova verzija Kur’ana je verzija koju su šiiti učili svoju djecu u medresama, školama, državnoj televiziji i drugim institucijama. Šejh El Širazi je tvrdio u njegovoj knjizi da Kur’an koji imamo u našim rukama, sa svim ajetima i po ovom redoslijedu sura, ajeta i brojeva ajeta, je isti Kur’an koji je rasporedio Resulullah a.s. i sastavio muslimanima u toku njegovog života, Allahova Objava, bez ikakve promjene, niti izmjene, niti ispravke, niti dodavanja, niti oduzimanja, niti iskrivljavanja. El Sejid El Murtada, također, je rekao: Zaista Kur’an koji je sabrao Resulullah a.s. je isti Kur’an koji je u našim rukama, u istom obliku.(istraživanje dr. Karadawi o šiitima).
- Također, Karadawi govori da od najvažnijih principa u razgovoru sa šiitima, je da se fokusiramo na zajedničke tačke, a ne na razlike, i govori da je to naročito potrebno, jer smo složni u temeljnim stvarima na kojim se gradi vjera, za razliku od razgovora oko različitosti, koji se vode oko , najčešće, neutemeljenih stvari. Karadawi nabraja zajedničke principe, pa kaže :
1.Vjerovanje u Allaha i Sudnji dan i poslanstvo Poslanika Muhameda a.s. i da je On a.s. i zadnji i pečat svih poslanika i vjerovanje u sve knjige i sve poslanike i u Kur’an i da je on sačuvan od promjene i izmjene.
2.Sloga oko kelime-i- šehadeta, obavljanja namaza, zekata, post ramazana i hadž. Karadawi spominje nešto vrlo važno a to je da šiiti, iako se ne slažu sa našim zbirkama hadisa niti ih priznaju, ipak imaju većinu tih hadisa u svojim šiitskim zbirkama. Što se tiče fikha, rijetko kad da se može naći neko šiitsko mišljenje u fikhu, a koje nije potvrdio prije neko od sunitskih alima. I na kraju njegovog istraživanja, Karadawi prenosi da većina sunitske uleme smatra da su šiiti dzaferije(iranci) i zejdije (jemenci) muslimani kao i mi. Karadavi, također, navodi njegovo lično zapažanje da su šiije kroz historiju obavljale hadž i niko od halifa ih nije dirao niti smatrao njih nevjernicima pa im zabranio boravak na hadzu.
- Također, nisam spomenuo razlike u vjerovanju koje vehabije često spominju u njihovim knjigama o šiitima, posto nema smisla to ni spominjati, jer oni svakako optužuju sve muslimane za činjenje širka, zbog posjećivanja mezara Allahovih evlija, klanjanje u džamijama u kojima ima mezar , pitanje oko viđenja Allaha…itd, pa nije ni čudo da optuzuju šiije za nevjerstvo. Na kraju bih dodao svoje skromno mišljenje o šiitima za braću i sestre koji su to tražili :
- Slažem se sa mišljenjem većine uleme koji su tvrdili da su šiiti džaferije i zejdije naša braća muslimani kao sto tvrde mnogo sunnitskih ucenjaka a među njima su sljedeća poznata imena u svijetu islamskih nauka:
Glavni Sejh Ezharske Uleme – rahimahullah- sejh.Mahmud Šeltut; Glavni Sejh Ezharske Uleme – rahimahullah- sejh.Muhamed Muhamed El-Fehham; Šejh. Muhamed Ebu Zehrah – rahimahullah; Šejh. Rešid Rida- rahimahullah; Šejh. Muhamed El- Gezali – rahimahullah; Šejh. Mutavelli El-šarawi – rahimahullah; Šejh.Hasan El-Benna (Osnivač Pokreta muslimanke braće), i mnogo drugih sunnitskih ucenjaka.
- Bez obzira na to sto su muslimani, također smatram da su i teški griješnici zbog njihovog stava prema ženama Božijeg Poslanika a.s. i ashabima r.a,. a naročito prema četvorici prvih halifa. i hz. Aiši r.a. Zaista ne volim da se raspravljam s njima, a isti osjećaj imam i sa vehabijama, primjećujući kod njih oholost i vjerovanje da su samo oni u pravu i da su bezgriješni. Tako isto osuđujem i njihovo zalaganje na širenju njihove ideologije, koja se često ostvaruje preko ratova protiv drugih muslimana i ubijanja nevinih ljudi kao što je njihova praksa u Iraku i u Arabistanu(iranska teritorija gdje su sunniti većinsko stanovništvo). Zašto nema predstavnika sunnita u iranskom parlamentu s obzirom da su sunniti trećina stanovništva u Iranu? Zašto nestaje ili gine u misterioznim okolnostima sunnitska ulema u Iranu i Iraku, a sada to isto pocinje i u Libanu? Zašto gdje god idu amerikanci sa svojom vojskom, stavljaju na čelo država koje okupiraju šiite na vlast, kao što je slučaj u Iraku (predsjednik El Maliki), u Libanu(Hizbullah) ? Izgleda da naša braća šiiti, kao što su pretvorili politički sukob mišljenja oko prvoga halife odmah nakon Poslanikovog a.s. preseljenja u vjerski sukob, također, sada zbog političke vlasti i ekonomske moći pretvaraju politički sukob sa sunnitima u vjerski.
- Po mom mišljenju, nema velike razlike izmeđuu šiita i vehabija, gledajući njihov karakter i vjerovanje u apsolutnu superiornost i metode širenja svojih ideologija, kao što su vehabije optužili nas da smo šiiti, da odvraćaju ljude od znanja s kojim se ne slažu prezentiranog preko ovoga sajta. Također, šiiti nas optužuju da smo vehabije i nasibije da bi odvratili ljude od znanja i stava također s kojim se ne slažu.
A sto se tiče nas, mi cemo ustrajati u prezentiranju onoga što mislimo da je istina, bez obzira na teror bandita i neznalica od svih grupacija insaAllah, i molimo Allaha za podršku u tome.
U nastavku teksta je original fetve sejha Šeltuta- rahimahullah – u kojoj nije samo tvrdio da su siitski Dzaferije i Zejdije muslimani, nego i odobrio prakticiranje njihovih misljenja po fikhskim pitanjima i smatrao je njihov mezheb peti islamski mezheb pored hanefijskog, malikijskog, šafijskog i hanbelijskog.
By Quranic
