O otkrivanju lica žene
Islam je učinio obaveznim otkrivanje lica na hadždžu, preporučio ga pri obavljanju svih namaza, pa da li se sa otkrivanjem lica pri obavljanju dvije glavne osnove islama provociraju nagoni i uvodi osoba u grijeh? Kako je daleko ova argumentacija!
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selem, je viđao otkrivena lica kod obreda hadždža, u džamijama, na pijacama i nema nijedne predaje
koja naređuje njihovo pokrivanje. Pa da li više volite vjeru i čast nego Allah i Njegov Poslanik?!
Da pogledamo sada Allahovu knjigu i hadise Njegova Poslanika da bismo rasvijetlili razne aspekte ove teme:
1. Ako su lica pokrivena zbog čega onda da pravovjerni obaraju svoje poglede, kao što se kaže u Allahovim riječima:
„Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje…“ (En-Nur, 30.)Zar vjernici obaraju poglede kada ugledaju ženu straga. Pogled se obara kada se lice jasno ukaže. Često čovjek vidi lijepu ženu i dužnost mu je tada da svoj pogled ne povraća, kao što se to navodi u hadisu: Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao Aliji, r.a.:
„Ali, ne bacaj pogled za pogledom, prvi ti je dozvoljen, ali drugi nije.“2. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio onome kome se pojavi želja za spolnim općenjem nakon iznenadnog pogleda da se, ako je oženjen, zadovolji ženom koju već ima, kao što to prenosi Džabir, r.a., od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: „Kada neko
od vas vidi ženu pa mu se svidi, neka ode svojoj ženi, jer će to odagnati ono što se pojavilo u njegovoj duši.“
A ako nema žene neka razmisli o božanskim riječima: „I neka se suzdrže oni koji nemaju mogućnosti da se ožene, dok im Allah iz obilja Svoga ne pomogne!“ (En-Nur, 33.)Kadi Ijad od znanstvenika svoga vremena prenosi da žena nije obavezna da pokriva svoje lice dok šeta ulicom, nego su muškarci dužni
da obore svoje poglede, kao što im je to Allah, džellešanuhu, naredio.3. Jednog bajrama Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je držao hutbu ženama, a po njegovoj naredbi na musallu su došli
muškarci i žene, rekavši im: „Dijelite sadaku, jer će većina vas, doista gorivo džehennemsko biti“, a onda žena, smeđih obraza, koja je sjedila u sredini upita: „Zašto ćemo biti to što reče?“„Zato što se mnogo tužite i što ste nezahvalne svojim muževima,“ tj. žene često poriču prava muževa, negiraju sav muževljev trud u podizanju domaćinstva i od njih se može čuti samo tužakanje. Prenosilac dalje kaže:… pa su počele udjeljivati svoj nakit, bacajući na Bilalov ogrtač svoje prstenje i naušnice.Pitanje je sada kako je prenosilac znao da je žena smeđih obraza, a smeđe je sredina između crvenog i crnog. To je bilo moguće jedino
ako je lice bilo otkriveno.U drugoj predaji se kaže:„Gledao sam žene dok rukama bacaju svoj nakit u Bilalov ogrtač…,“ što znači niti je lice avret, a niti su ruke avret.
4. Neki kažu: Naredba o otkrivanju lica kod hadždža ili u namazu ide u prilog mišljenja da je lice nužno pokriti u ostalim situacijama, te da je žena dužna nositi zar i rukavice.Na to kažemo: da li to znači – kad Allah, džellešanuhu, naredi hadžijama da moraju biti gologlavi dok nose ihram, da se mimo toga kape moraju nositi?! Ko to može reći? Ko hoće nosit će kapu, a ko neće ne mora.
5. Sehl b. Sa’d, r.a., prenosi da je neka žena došla Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla mu: „Božiji Poslaniče, došla sam da ti se darujem.“ Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pogleda, diže svoj pogled i spusti ga, zatim obori glavu, ne odgovorivši joj, a ona, kada vidje da on neće ništa odlučiti, sjede. U drugoj predaji se kaže da ju je jedan od ashaba zaručio, ali nije imao šta dati kao mehr, pa mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Zatraži od nje ruku, pa makar i željeznim prstenom…“Priča se završava njenom udajom za ovog ashaba.
Pitanje se postavlja zbog čega je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dizao i spuštao svoj pogled ako je ona bila pod zarom?!
6. Ibn Abbas prenosi da je Fadl bio iza Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je došla neka žena iz plemena Has’am da ga pita, pa je počeo Fadl bacati pogled na nju, a ona na njega, a onda je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo Fadlovu glavu na
drugu stranu, a ona reče: „Božiji Poslaniče, jedna od dužnosti robova prema Allahu, džellešanuhu, je obavljanje hadždža, a moj babo je
doživio duboku starost i ne može da se održava na jahalici, pa da li da ja za njega obavim hadždž.“„Da“, reče Božiji Poslanik.
Ovo se desilo na Oproštajnom hadždžu, tj. poslije ovoga nije došao drugi, derogirajući hadis.7. Aiša, r.a., kaže: „Pravovjerne su prisustvovale sa Vjerovjesnikom obavljanju sabahskog namaza, umotane u svoje ogrtače, zatim bi se, kada bi završile namaz, upućivale svojim kućama, a ne bi se prepoznavale zbog pomrčine…“, što znači da nije bilo pomrčine prepoznavale bi se pošto su im lica bila otkrivena.
8. Božanske riječi: „… i neka vela svoja spuste na grudi svoje…“, zahtijevaju dobro promišljanje. Da se mislilo na spuštanje vela na lica bilo bi rečeno: „… i neka vela svoja puste na lica svoja…“. Ipak, pokrivanje lica je još uvijek simbol islamskog društva i još uvijek zar ima tu užasnu poziciju koja mu se pripisuje. Prilikom provođenja u praksu ovog razmišljanja žene su prisiljene na šivenje vala sa otvorom za oči ili drugih koprena za donji dio lica da bi žena mogla normalno hodati, jer spuštanje vela odozgo otežava i onemogućava normalno gledanje.Zbog toga smatramo da navedeni ajet ni u kom slučaju ne govori o pokrivanju lica!!
Nesumnjivo je da su neke žene u predislamskom periodu, pa i za vrijeme islama, ponekad pokrivale svoja lica, izuzev očiju. Međutim, ova praksa je izraz običaja, a ne propisa, jer propisa nema bez zakonodavnog teksta.
9. Naš stav potkrepljuje, također, slučaj kada je neka žena došla Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, poznata po imenu Umm
Hallad, nosivši zar na licu, pa je pitala za svog sina koji je bio ubijen u jednoj od bitaka. Neki od ashaba Vjerovjesnika su se začudili, pa su je upitali: „Došla si da pitaš za svog sina pod zarom?!“A dobra žena reče: „Ako sam izgubila sina, nisam izgubila stid…“
Čuđenje ashaba zbog zara ukazuje na to da njegovo nošenje nije bilo propisano.10. Kažu da slijedeća predaja Aiše, r.a., dokazuje da je zar islamski običaj, a ona glasi: „Jahači su prolazili pokraj nas, a mi smo bile u ihramima, pa kad bi došli do nas neke od nas bi spuštale svoja vela sa glava na lica, a kad bi nas prošli – otkrivali bi ih.“
Odgovaramo da je ovaj hadis slab s obzirom na lanac prenosilaca, a kontradiktoran drugim hadisima s obzirom na sam tekst, pa se s toga on ne može koristiti kao argument.Čudno je da ovaj odbačeni hadis zagovornici zara propagiraju, a odbacuju drugi daleko bolji hadis Aiše, r.a., u kome se kaže da je Esma b. Ebi Bekr, r.a., ušla kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u prozirnoj haljini, pa se Poslanik od nje okrenuo, rekavši: „Esma, ženi kada dostigne punoljetstvo, ne smije da se vidi ništa izuzev ovoga“, pa je pokazao na lice i ruke. Mi znamo da je ovaj hadis mursel, ali ga ojačavaju druge predaje, a sam je jači od hadisa koji mu je prethodio.11. Najbolji dokaz da je otkrivanje lica dozvoljeno jeste predaja koju bilježi Muslim da je Sebi’a b. el-Haris obudovila, a bila je noseća,
pa se nakon nekoliko dana i porodila. Dotjerala se, tada i uljepšala za zaruke! Došao joj je Ebu es-Senabil, jedan od ashaba, i rekao: „Šta si se to uljepšala? Da li se možda želiš udati? U tom slučaju, tako mi Allaha, moraš čekati četiri mjeseca i deset dana.“Sebi’a reče: „Nakon što mi je to rekao, kada je omrknulo, skupila sam svoju odjeću pa sam otišla Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitala ga o tome, a on mi reče da sam slobodna čim sam se porodila. Rekao mi je da se udam ako to želim.“ Žena je bila surmali očiju i oknivenih prstiju, a Ebu es-Senabil nije njen mahrem kojem je, s obzirom na rodbinstvo, dozvoljeno da vidi njene ukrase.Sve okolnosti ukazuju na atmosferu u kojoj je dozvoljeno otkrivanje lica. Ovo se desilo nakon Oproštajnog hadža i zbog toga nema mjesta derogaciji propisa ili njegovu poništavanju. Svjestan sam da ovdje ima onih koji sve ovo što smo rekli negiraju. Neki koji govore o islamu daleko su pesimističkije raspoloženi prema njemu, nego li i sami Rimljani. Oni gledaju na vrijednosti ovoga i budućeg svijeta kroz
uvećavanje zastora i prepreka tjelesnom nagonu. Allah zna da ja, iako se oslanjam na vlastito mišljenje, mrzim razilaženja i odvajanje od ostalih, volim biti sa zajednicom. Ja zanemarujem svoje mišljenje koje inače zastupam zarad želje da ostanemo na jedinstvu ummeta Resulullahovog.Da li je mišljenje koje sam izrekao samo moje mišljenje?! Ne, ni u kom slučaju. To je stav četiri velika šerijatska pravnika i mišljenja najpoznatijih mufessira.
Protivnici otkrivanja lica iskazuju mišljenje koje je slabije i ponašaju se prema svim pitanjima žene na način koji potresa duhovno, kulturno i socijalno egzistiranje ummeta koje izjeda neznanje i devijacije, što je ženu osudilo na odgojnu i obrazovnu smrt. Islamski znanstvenici četiri velike šerijatske pravne škole smatraju da ženino lice nije – avret. Donijeću ovdje nekoliko predaja velikih mufessira koji su sljedbenici ovih škola.
EbuBekr el-Džessas, hanefija, tumačeći Allahove riječi: „A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje…“ (En-Nur, 30.), smatra da se pod ovim podrazumijevaju lice i šake, jer je surma ukras lica, a kna i prsten ukras prstiju, pa ako je dozvoljeno gledati u ukrase lica i šaka, to nužno zahtijeva mogučnosti gledanja u lice i šake.El-Kurtubi, malikija, pak, kaže: ‘Pošto su većinom lice i šake otkriveni i po običajnom i po vjerskom pravu, kao što je primjerice u namazu i na hadždžu, sasvim je valjano da se izuzeće navedeno u ajetu odnosi na njih.
El-Hazin, šafija tumačeći izuzimanje u ajetu navodi mišljenja Se’id b. Džubejra, Ed-Dahhaka i El-Evzaija koji kažu da se to odnosi na
lice i šake. Završićemo sa mišljenjem Ibn-Džerira et-Taberija koje navodi u svom Velikom tefsiru:Najtačnije mišljenje o ovome, tj. o spomenutom izuzeću o dozvoljenim ženskim ukrasima, jeste da se to odnosi na lice i šake, a podrazumijevaju surmu, prsten, narukvicu i knu. Ovo smatramo najjačim mišljenjem, jer je suglasno stavu islamskih znanstvenika da
svaki klanjač pokriva svoj avret u namazu. Žena može da otkrije svoje lice i šake u namazu, a da ostale dijelove tijela pokrije. Ono što nije avret, nije zabranjeno otkrivati.
Ovaj tekst je preuzet iz knjige: ‘Vjerovjesnikov sunnet između šerijatskih pravnika i znanstvenika hadisa’, autora Muhammad el- Gazzali.
Izvor: /’Vjerovjesnikov sunnet između šerijatskih pravnika i znanstvenika hadisa’, autora Muhammad el- Gazzali/
