Muhammedovo,a.s.,prvo putovanje sa amidzom Ebu Talibom u Siriju
Abdul Muttalib r.a., Poslanikov djed, koji je vjerovao u jednog Boga, nikad nije bio mušrik, nikad okusio alkohol, koji je sprjecavao ljude da ne ubiju druge zbog sitnice. On je ponovo iskopao vrelo Zem-zem da bi hodocasnicima obezbijedio vodu. Kada je ovaj plemeniti insan bio na samrtnoj postelji,ostavio je u emanet svog unuka,a.s., sinu Ebu Talibu.
Osim brige o Kjabi,Ebu Talib, kao i mnogi drugi Kurejševići, bavio se trgovinom, ali nije bio bogat pošto je imao veliku familiju. Razlog zbog kojeg je Ab-dul Multalib ostavio Muhammeda Ebu Talibu, iako je on imao i druge amidže koji su bili bogatiji, jeste taj što su Ebu Talib i Abdulah (Muhammedov otac) bili braća od iste majke.
Ebu Talib je zaista bio od riječi i vjerno je održao obećanje koje je dao svome ocu. Volio je svog malog rođaka kao da je bio jedno od njegove djece. Gdje god bi išao, vodio bi i Muhammeda. Muhammed gotovo da ne bi mogao zaspati, ako ne bi bio u amidžinom krevetu. U kućama srednjeg staleža, u kakvim je i Muhammed,a.s., odrastao, djeca bi se okupila oko majke, kad je bilo vrijeme obroku. Skakala bi gore dolje, svako od njih pokušavajući da dobije onoliko hrane koliko je to bilo moguće. Međutim, Muhammed,a.s., nije bio kao i druga djeca. Ebu Talibova sluškinja je pričala da je Muhammed,a.s.,čekao po strani i zahvalno uzimao onu hranu, koju bi mu dali.
Muhammed,a.s., je bio zdrav i jak, ali nikad’nije upotrebljavao svoju snagu da se tuče i bori sa prijateljima i da bilo koga povrijedi. Naprotiv, još od najranijeg doba je pokušavao da pomogne svakome, kako je najbolje znao i umio. Zato su se i stanovnici Meke odnosili prema njemu kao prema čovjeku, koji ima izrazito lijep karakter i ponašanje. Mnogi roditelji su se molili da njihova djeca budu onakva kakav je bio Muhammed,a.s.
Kada je Muhammedu bilo dvanaest godina, Ebu Talib se spremao na putovanje u Damask, u Siriju, zbog posla. Nije namjeravao voditi Muhammeda,a.s., jer se bojao dugog i napornog puta. Međutim, na mnogobrojne Muhammedove molbe nije mogao ostati ravnodušan, tako da je poveo dječaka sa sobom.
Kad su stigli u grad Basru, karavan je stao da se odmori. U blizini se nalazio hrišćanski Mamanastir, a u tome manastiru, u ono vrijeme poznati, sveštenik po imenu Bahira. Prije zaustavljanja karavana, sveštenik je primijetio da jedan oblak stalno plovi iznad karavana, praveći mu sjenu i štiteći ga od jakog sunca. Bahira je ranije čitao u nekim svojim vjerskim knjigama, da oblaci prave sjenu samo nad pejgamberima. Zato je, čim je primijetio taj oblak iznad karavane, naredio da se pripremi veliki obrok i pozvao trgovce iz Meke da ručaju s njim. Kad su svi trgovci stigli, sveštenik je upitao da li, možda, još neko fali. Odgovorili su mu da su tu svi, izuzev dvanaestogodišnjeg dječaka. Bahira je poslao po Muhammeda,a.s. Kad je Muhammed a.s. stigao, bio je obasut mnogobrojnim pitanjima.
Po završetku ručka, sveštenik je Ebu Taliba i njegovog rođaka odveo malo podalje od ostalih i sa glasom prigušenim od velikog uzbuđenja tiho rekao: “Ovo je POSLJEDNJI PEJGAMBER!”
Ebu Talib ga je gledao netremice, kao da ne shvata šta mu je ovaj rekao: “Znaci o zadnjem .Pejgamberu su u našim knjigama”, nastavio je sveštenik, “a oblaci prave sjenu samo Pejgamberu. Kada ste se približavali, vidio sam kako oblak natkriljuje vaš karavan i tada mi je bilo jasno da je tu Pejgamber, koji je najavljen u našim svetim knjigama. Zato sam vas i pozvao, kako bih se mogao s njim sresti.”Pošto se povratio od iznenađenja i nakon što je saslušao sveštenikovu priču, Ebu Talib se duboko zamislio nad tim čudnim susretom i još čudnijom pričom. Činilo mu se da je to sve neki san, da on to budan sanja i da treba da se iz tog sna probudi.
Međutim, nakon izvjesnog vremena sveštenik ga je upitao u kakvom je on srodstvu sa Muhammedom,a.s. Da bi iskušao znanje sveštenika, Ebu Talib je rekao da je on Muhammedov otac. “Ne, njegov otac ne bi trebalo da bude živ”, odlučno je odmahnuo glavom sveštenik. Ebu Talib je ostao iznenađen!Tada je on ispričao svešteniku Muhammedovo srodstvo s njim, kako je Muhammedov otac umro prije rođenja svoga sina, te kako je Muhammedova majka napustila ovaj svijet, kada je Muhammedu bilo šest godina. Bahira je klimao glavom potvrđujući Ebu Talibovu priču. Zatim je zadigao zadnji dio Muhammedove košulje i između njegovih plećki ugledao zmak (biljeg) veličine golubijeg jajeta. “Sad sam posve siguran da je on zadnji Pejgamber na koga čekaju hrišćani i Jevreji i, čiji dolazak najavljuju svete knjige”, dodao je.
Sveštenik Bahira je na kraju susreta rekao Ebu Talibu da se dobro brine o Muhammedu, jer se boji da neko drugi ne prepozna znak Pejgambera, te da dječaku ne nanese kakvo zlo.
Poslije ovog događaja Ebu Tallb je još više pazio svoga rođaka. Nije ostao dugo u Siriji. Brzo je prodao i kupio što mu je trebalo i uskoro se našao na putu prema Meki.
