Govor o ajetu 72. iz sure Al-Ahzab (Saveznici)
بسم الله الرحمن الرحيم
Ovo je kur’anski ajet u kojem Allah s.w. govori robovima svojim o “emanetu”. Da bismo razumjeli šta je emanet trebamo naglasiti da je to tajna za većinu ljudi. Upravo iz tog razloga Allah s.w. nije htio otvoreno govoriti o značenju “emaneta”. Ostavio je da to bude tajna koju će svaki Njegov rob pokušati da razotkrije. Pa, upravo zbog toga, postoje različita tumačenja riječi “emanet”, pošto ovo svako razumije na svoj način. Različitost u razumijevanju riječi “emanet“ je vidljiva kroz sljedeće tefsire i tumačenja .
“Mi smo nebesima, zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek, a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen.”
(u prijevodu Besima Korkuta)
“Uistinu, mi smo ponudili emanet nebesima i zemlji i planinama, pa su se sustegli da ga ponesu i pobojali su ga se, a ponio ga je čovjek. Uistinu, on je uveliko zalim, neznalica.”
(u prijevodu Mustafe Mlive)
“Mi smo ponudili emanet (opće obaveze) nebesima, zemlji i planinama, pa su se ustegli da ih snose i pobojali se od primanja (emaneta), a primio ga je čovjek. Zaista je čovjek silnik (i) neznalica.”
(u prijevodu Pandža-Čaušević)
Razlika između prijevoda
U ova sva tri dostupna prijevoda vidne su razlike u prijevodu pojedinih riječi. Na primjer riječ “džehuul” Korkut prevodi epitetom “lahkomislen”, Mlivo prevodi to kao “uveliko neznalica”, dok Čaušević prevodi to samo kao “neznalica”.
Još jedan primjer je riječ “zaluum”, koja se prevodi različito. Ponekad kao ”nepravedan”, ponekad “silnik”, a ponekad “uveliko zalim”.
Također, primjer je i konstrukcija “ve ešfakna minha”. Ponekad se prevodi “pobojali se da emanet snose”, ponekad samo “pobojali se”. Međutim, u arapskom jeziku riječ “minha” znači “od njega”, čime se misli-pobojali se samog emaneta, a ne od nošenja tog emaneta.
Najbolje što su prevodioci uradili je to što nisu, (hvala Bogu), prevodili riječ “emanet”, mada je Čaušević, nažalost, u zagradi to protumačio kao “opću obavezu”.
Ova riječ je zbunila kako većinu muslimana, tako i ulemu. Šta je to “emanet” koji je bio ponuđen planinama, nebesima i zemlji, pa su se oni toliko pobojali i odbili da ga nose ili prime, a primio ga je čovjek? I na osnovu tog primanja je zaslužio nimalo pohvalne titule (zaluum i džehuul).
Prijašnja ulema, naročito neki mufesiri (komentatori Kur’ana), tvrde da je “emanet” vjera islam. Drugi tvrde da je “emanet” slobodna volja. Treći tvrde da je to razum. Četvrti tvrde da je “emanet” sklonost ka izvršavanju Allahovih obaveza.
Zašto se nikako ne slažem sa mišljenjima te uvažene uleme i mufesira?
Pošto, ako kažemo da je “emanet” islam, to neće biti u skladu sa kur’anskim tekstom, u kome se govori da su sva stvorenja primila islam, a ne samo čovjek. Na primjer, u suri 72., ajetu 14., džinni kazuju: …“i da od nas ima muslimana i da od nas ima nepravednih, pa ko je islam primio, takvi su pravi put izabrali”. Ovaj ajet govori da nije samo čovjek islam primio.
Lisica, koja nije čovjek, već životinja, je također primila islam, (što znači, prema onim mufesirima, da je primila i emanet). Kada ju je, ispred ashaba, Poslanik s.a.w.s. pitao da primi islam, progovorila je i rekla: “Ešhedu en la ilahe illallah, ve ešhedu eneke rasulallah”.
Na ovu temu ima još mnogo dokaza iz Kur’ana i hadisa koje nećemo, ovom prilikom, spominjati, pošto je, za pametnog, i ovo dovoljno.
Ako je, kako tvrde drugi mufesiri, “emanet” razum, i ako, kako oni tvrde razum posjeduje samo čovjek, da li bi nam onda mogli protumačiti kako je pupavac (koji nije čovjek) razumio ili shvatio da postoji neka žena koja je nevjernica i da ona i njen narod obožavaju sunce? Pupavac je razumio da je to nevaljali čin i razumio je, također, da se ne mora vratiti na vrijeme, pošto je to ipak bila velika stvar i ogroman grijeh(to sto je radila Belkisa od Sabe I njen narod ). A, također, je i razumio da mora obavijestiti Sulejmana a.s. i razumio je da neće biti kažnjen i da će se moći odbraniti ispred cara Sulejmana, pošto nije proveo vrijeme uzalud. I razumio je misiju koju je Sulejman a.s. kasnije tražio od njega.
Koliko puta sam, u prethodnom dijelu, spomenuo riječ “razumiti”, a kazivanje o ovome svaki čovjek čita u suri An-Naml (Mravi). Kako, nakon svega ovoga, neko može reći da je razum primio samo čovjek?
Da li džinni imaju razum ili nemaju? Dovoljno je čitati kur’anski tekst da bi čovjek bio ubjeđen da ga i oni imaju.
Da li i mrav ima razum? Mrav koji je upozorio svoj narod kada je vidio vojsku Sulejmanovu. Razumio je da ih Sulejman a.s. može zgaziti i razumio je da mora upozoriti i druge na to.
Ako imaš psa ili mačku, posmatraj njihovo ponašanje i odluči sam da li samo mi-ljudi imamo razum, ili i druga stvorenja imaju nešto poput intelekta.
Što se tiče onih tumača koji tvrde da “emanet” označava slobodnu volju, ja bi ih zamolio da mi tumače ovaj hadis. Rekao je Poslanik s.a.w.s. : “Na Sudnjem danu Allah će presuditi između dvije ovce. Jedna koja ima rogove nepravedno je napala onu drugu bez rogova. Sve dok ona koja ima rogove ne vrati pravo onoj koja njih nema.”
Ono što je, također, vrlo važno jeste da je, u samom ajetu, Bog rekao da je emanet ponudio nebesima, zemlji i planinama, znači onima koji “nemaju” slobodan izbor da emanet prime ili da ga odbiju. Još jedno pitanje, gospodo mefesiri! Kako će džinni polagati račun pred Bogom, ako nemaju slobodnu volju i mogućnost izbora? Poznato je, po islamskom učenju, bilo sunitsko ili šiitsko, da džinni imaju potpunu slobodnu volju.
A sve što je prethodno rečeno o slobodnoj volji, može biti i odgovor za one koji tvrde da je “emanet” moć i sklonost ka izvršavanju Allahovih obaveza.
Pored toga, ima i onih koji tvrde da “emanet” predstavlja dušu. Njima nema potrebe ni odgovoriti. Pošto sve što vidimo, čujemo ili osjetimo upućuje nas na to da nije samo čovjek taj koji je živo biće. Pitajte hazreti Aliju koji je čuo kamen kako naziva selam Poslaniku s.a.w.s. I pitajte drvo koje je rastavilo zemlju, sve dok nije došlo do Poslanika s.a.w.s. i palo na sedždždu. A pitajte i panj koji se nagnuo prema Poslaniku s.a.w.s. i Ashabe koji čuše plač ovog panja kada se Poslanik s.a.w.s bijaše malo udaljio od njega. I pitajte goluba koji je se žalio Poslaniku s.a.w.s. na ashabe, koji su mu oteli mladunčad.
Odgovor leži u istom ajetu. Gospodar govori da je čovjek primio emanet pošto je “zaluum”, što u arapskom jeziku znači “posjednik prekomjerne nepravde” i “džehuul” što znači “posjednik prekomjernog neznanja”.
Ovo nas upućuje na sljedeći zaključak: Znat će šta je “emanet” samo onaj koji je čist od nepravde i od neznanja.
Dok je čovjek nepravedan i neznalica, niti će nositi emanet, niti će znati šta je to. I, kada se očisti nepravda i neznanje u njemu, opet ga neće nositi, pošto će shvatiti da je emanet taj koji će njega nositi i koji nosi sve drugo. Pa kako i da čovjek nosi ono što njega i čitav univerzum nosi?
Neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika.
By Quranic
