Druženje sa Poslanikom Muhammedom a.s.
Selam alejkum ja Resulallah!!!
Allahov Poslanik i rob s.a.w.s. Izgledom je srednjeg rasta, širokih ramena, lijepog lica koje isijava neobičnu svjetlost. Kad se zagledaš u lice njegovo od te svjetlosti zaslijepiš kao šišmiš..Njegovo lice odaje izraz smirenosti ujedno i blagosti, a oči su more duboko od kojih svoje oči ne možeš maknuti.Gledao bi tako netremice ali od nekakvog čudnog trnjenja i stida oboriš pogled i opet iznova. U blizini njegovoj bi bio stalno.Tolika ljepota čovjeka ovlada u njegovom prisustvu da zaboravi na sve što postoji..Čudno zar ne? Zaboraviš i porodicu vlastitu i dijete koje si rodio ništa ti nije na pameti..Na trenutke osjećaš tremu i malaksalost i nekakav čudan strah te obuzme. Našim jezikom to zovu kao strahopoštovanje ali nije dovoljno to da opiše taj osjećaj. Više kao da svaki dio tvoga tijela govori mu ‘Pokoravamo se Allahov Poslaniče’, tad dobiješ taj osjećaj kada ruke i noge dobiju svojstava govora kao da nisu tvoje. Njegova kosa tamnije je boje, nekada doseže preko ušiju a nekada malo iznad.A usta su mu skladna, lijepa i kada govori kao da sama svjetlost izlazi iz njih, nadzirući se bijeli zubi kao biseri. Osjeti on stanje sagovornika svog, pa nekada se našali da bi razbio tremu i taj čudni strah koji te obuzme. Kada govori sa tobom govori jasno i polako tako da upiješ svaku izgovorenu riječ, čak ti odzvanja u glavi svaka rečenica.Ako je nešto važno i trebaš da zapamtiš, ponovi tri puta i Allah kao da usadi to u tvoje srce. U razgovoru sa tolikom pažnjom se obraća da pomisliš kako si mu najbliskiji, a svaka riječ koju izgovori je samo Istina.
I reče Nur od Nura s.a.w.s.:
‘Od mojih sljedbenika najviše me vole oni koji će doći poslije mene, a voljeli bi da su me vidjeli pa makar izgubili svoju porodicu i imetak (makar ih to koštalo gubitka porodice i imetka). Blago onome ko živi u mome vremenu i bude povjerovao u mene (moje poslanstvo), a blago i onome koji bude živio poslije mene kao moj sljedbenik) i bude povjerovao u mene (moje poslanstvo). Blago onome ko me vidio i povjerovao u mene, a sedam puta blago onome ko me nije vidio, a bude povjerovao u mene. Volio bih da se sretnem sa svojom braćom (vjernicima i sljedbenicima), koji su povjerovali u mene a nisu me vidjeli. Ko me vidio u snu, taj me stvarno vidio, jer šejtan l.a. se ne može prikazati u mome liku. Ko na mene namjerno slaže, pripremio je sebi mjesto u Dzehennemu.
Kada vidiš ljude da krše preuzete obaveze, da postaju nepovjerljivi, da ne ispunjavaju obećanja i da olahko drže do svojih emaneta, i kada budu ovakvi-pri tome Poslanik a.s. isprepleo jagodice svojih prstiju-onda ne napuštaj svoju kuću, uzdrži i savladaj svoj jezik,prihvati ono što ti je poznato, a odbaci ono što ti je strano, čudno i što ne prepoznaješ.Vodi računa o svojim ličnim poslovima i problemima, a kloni se i ostavi opšte brige, poslove i probleme. Nastupit će vrijeme smutnje i iskušenja u kojima će oni koji ostanu kod kuće biti bolji od onih koji su krenuli (da se umješaju),oni koji su krenuli će biti bolji od onih koji su otišli, a oni koji su otišli bit će bolji od onih koji su uložili trud i požurili…Uskoro će doći vrijeme kada će muslimanu najbolji imetak biti stado ovaca za kojim će ići po planinskim visovima i tragom vodenih tokova, bježeći sa svojom vjerom od smutnji (koje će u to vrijeme zavladati).Tri stvari spašavaju čovjeka:bojati se Allaha u samoći i u javnosti, biti pravedan i u raspoloženju i u srdzbi, i biti umjeren i u siromaštvu i u izobilju.A sledeće tri stvari vode u propast: slijeđenje svojih strasti, odavanje i pokoravanje svojoj škrtosti, i biti očaran i zadivljen svojom ličnošću.
Moj Ummet je kao kiša, ne zna se da li su prve kapi bolje od onih iza njih (posljednjih).Tvoj osmjeh, dok gledaš u lice svome bratu je sadaka. Tvoje upućivanje drugih na dobro, a odvraćane od zla je sadaka.Da uputiš čovjeka u tuđoj zemlji, u kojoj se izgubio, takođe je sadaka.Da skloniš sputa kamen, trn ili kost i to je tvoja sadaka.I da preliješ iz svoje posude u posudu tvoga brata tvoja je sadaka.
„Od Poslanstva će nakon mene ostati samo radosne vijesti“.Prisutni ashabi upitaše: ‘A šta su (kakve su) to radosne vijesti?’ Poslanik a.s. odgovori: „Lijepi (istiniti) snovi.“
Kakva je moja uloga na ovom svjetu?! Ja sam na ovom svijetu kao jahač koji se, prolazeći ispod drveta, nakratko zadrži pod njegovim hladom, a zatim nastavi put i ostavi drvo (iza sebe).’
