Ilhamijin put u smrt
Rešad Kadić je pisac i pjesnik, autor antologijskih mevludskih stihova Al’ je divna, al je blaga ova noć…, s kojima je ušao u naše muslimanske kuće, džamije i mesdžide, na naše sobete i žalosti, zapravo je prije i više prozni pisac. Njegovi romani i pripovijesti Bašeskijin posljednji zapis, Hadži-Lojo i Ilhamijin put u smrt također su bili zapaženi kod iste publike, koja ovom piscu naprosto vjeruje.
Rešad Kadić piše o čovjekovom bolu, o jadima i belajima, o čemeru i zulumu koji su muslimane, ali i njihove komšije hrišćane, kršćane i Jevreje, satirali ostavljajući trag, svaki put teži i žešći. Ali Kadić je muslimanski pisac, i tu činjenicu podvlačim. On svoje likove – valjda je to usljed njegove bitno realističke poetike – ne ostavlja da skončavaju bez nade, u crnom panoptikumu tragedije. Kad u mukama umiru, u svom taksiratu, kao zbilja tragične ličnosti svoga doba, najednom u pripovijetki zašume jablanovi džamijskog harema, podignu se bijeli nišani (kao da su dotad ležali!), ili se izgovaraju riječi utjehe, preporuke sabura i nade u bolje, bar u vječnom životu. „Živa glava sve izdevera“. „Bolje je pati na ovom nego na onom svijetu“, govore Kadićeve stare Sarajlije. Tako Kadić izbjegava tragičnu viziju života i tako ljubomorno pristaje – ne eksplicitno, već patinom svoje umjetnosti – uz vrijednost koje je islam, ili neki drugi monoteizam, unio u ličnosti ovih pripovijedaka. (iz Pogovora: Džemaludin Latić)
Pored romana Ilhamijin put u smrt u ovoj zbirci pripovjedaka se nalazi još 8 predivnih pripovjedaka, te poema o Gazi Husrev-begu.
Knjigu mozete pogledati i preuzeti ovdje: ilhamijin-put-u-smrt-resad-kadic
