Hazreti Merjem
Jedino vlastito žensko ime koje se spominje u Kur’anu, a.š., jeste Merjemino ime. Devetnaesta sura nosi ime po ovoj odabranoj ženi – sura Merjem. Kazivanje o hazreti Merjemi u Kur’anu se spominje na mnogo mjesta i više je činjenica o njoj sadržano u Kur’anu nego u Novom Zavjetu.
Merjemini roditelji
Ovo kazivanje je nemoguće početi bez spomena Merjeminih roditelja, jer priča o njoj izravno je vezana za karakter i moral njenih roditelja. Allah, dž.š., je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovuporodicu nad ostalim svijetom – sve porod jedan dodrugog. Časni Kur’an kao hazreti Merjemina oca imenuje Imrana, potomka Davuda, a.s., koji je bio poglavar svećenstva Benu Israila u svom vremenu i po njemu i njegovoj porodici naziva se jedna među najvećim surama u Kur’anu – sura Ali Imran. Taj ugled i položaj postigao je prvenstveno svojim znanjem, radom,ustrajnošću, skromnošću i potpunom predanošću ibadetima, sve radi Allahovog zadovoljstva.
Prema islamskom učenju njena majka je hazreti Hana, kćerka Fakuda ibn Kubejla, ugledna i pobožnažena. Islamska tradicija navodi da Imran i Hana dugovremena nisu imali djece i da je Hana bila nerotkinja.Dok je boravila u hladu nekog stabla, vidjela je pticu koja hrani svoje mlade te skrušeno zamolila Gospodara da joj podari dijete koje bi hranila i brinula se o njemukao ptica o svojim mladima. Kao dokaz svoje pokornosti Stvoritelju, Imranova žena Hana se zavjetovala daće svoj porod darovati na hizmet hramu u Bejti’l-Makdisu. Njena ljubav prema uzvišenom Allahu je toliko ispunjavala njenu dušu da je ona još nerođeno dijete posvetila, zavjetovala – nezr učinila uzvišenom Allahu,što je u njihovom zakonu bilo dozvoljeno. Međutim,Hana je dala ovaj zavjet u navali ljubavi, potpuno zaboravljajući da dijete još nije ni rođeno. Još više od toga, mislila je da nosi muško. Po općem uvjerenju, muška djeca su davana u hram jer su snažnija, revnosnija imogu više doprinijeti u svemu. Ali da li je to tako? Et-Taberi navodi da je tada hazreti Hana bila u poznim godinama, ali da je ubrzo nakon toga dobila ponovno svoj mjesečni ciklus. Nakon toga se okupala i legla sasvojim mužem. Allahovom, dž.š., odredbom i milošću ostala je trudna. Kad je prepoznala prve znakove trudnoće, saopćila je svome mužu Imranu, ispričavši i zasvoj zavjet. Imran joj reče: “A ako bude žensko, šta ćeš raditi?” Hana tada odgovori da je zavjetovala za službu u hramu ono što joj je u utrobi, ne spominjući u dovi dali će to dijete biti muško ili žensko. To su bili toliko veliki i dirljivi momenti da nam Uzvišeni daje prikaz toga kroz Kur’an, a ljubav i predanost o kojoj smo govorili naprosto preplavljuje svaku Haninu riječ i rečenicu.
Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja za-vjetujem Tebi na službu, pa primi od mene. Ti zaistasve čuješ i znaš!
(Ali Imran, 35)
Postoji mišljenje da je Hana ovo uradila na osnovi inspiracije koju je dobila od Allaha, dž.š., jer, u suprotnom, ona to ne bi uradila. Allahovom neograničenom mudrošću i odredbom njen porod bijaše jedna prekrasna curica. Ona će izrasti u ženu koju će generacije samo po dobru spominjati, ženu koja će biti čista odsvake dunjalučke prljavštine i koja će opravdano ponijeti epitet odabrane žene svih svjetova. Iznenađena ishodom svoga dugo očekivanog poroda, Hana puna ibadeta i zahvale svome Gospodaru se obrati:
Gospodaru moj, rodila sam žensko, a muško niješto i žensko. Dala sam joj ime Merjem. Ja nju i njenporod stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejta-na.
(Ali Imran, 36)
Hana joj je nadjenula ime Merjem, što je na njihovom jeziku značilo “sluškinja Gospodara” i označavalo pobožnu i bogobojaznu osobu koja je stalno u službi Bogu. Ovim imenom je zamolila Boga da joj kćerku zaštiti od svih manjkavosti i slabosti u vjeri. Dova upućena u stanju iskrenosti i veličine istinskog ibadeta bila je uslišana, a Merjem i njen porod zaštićen od šejtana prokletoga. Rekao je posljednji Allahov Poslanik, a.s.:
Imran bijaše umro prije nego što je njegovo dijete bilo rođeno. Hana se brinula o svom djetetu u periodu dojenja i u početnom dobu života. Onda je odnijela u Bejtu’l-Makdis svećenicima da je podučavaju svetim spisima i da sebrinu o djetetu.
Briga o Merjemi
Čim je Hana došla s Imranovom kćerkom, oko nje su nagrnuli svi svećenici želeći da im pripadne ta nagrada kod Allaha kao i čast skrbništva nad Merjemom. Svako od njih je govorio: “Ja sam najpreči da se brinem o njoj, jer je ona kćerka našeg vođe i moja rodica!” Među njima se nalazio i Zekerijja, a.s., koji je bio već oženjen njenom sestrom Išom i on je rekao: “Prepustite meni da se brinem o njoj, jer je njena sestra kod mene!” O tome njihovom prepiranju svjedoči i ajet:
To su nepoznate vijesti koje ti objavljujemo. Ti nisi bio među njima kada su pera svoja od trske pobacali da bi vidjeli koji će se od njih o Merjemi brinuti, i ti nisi bio među njima kad su se prepirali.
( Ali-Imran, 44)
Međutim, svećenici su to energično odbili. U toj situaciji je došlo do prepirke te su, da bi našli prihvatljivo rješenje, predložili da svi uzmu svoje pisaljke koje su bile od trske i kojima su pisali Tevrat pa da ih bace u rijeku Jordan. Onda su rekli jednom malodobnom dječaku da uzme i donese samo jedno. Bilo je to pero Zekerijjaa, a.s. Neki se nisu složili pa su tražili da sepera ponovo bace. Pa, čije pero bude plovilo uzvodno, taj je pobjednik. Sve su pisaljke plovile nizvodno a samo Zekerijjaova, a.s., pisaljka uzvodno. Kako nek inisu bili zadovoljni ni tim ishodom, tražili su da se ponovi bacanje, ali tako da pobjednik bude onaj čije pero bude išlo nizvodno. Ponovo je Zekerijja, a.s., izašao kao pobjednik jer su sva njihova pera plovila uzvodno a samo njegovo nizvodno. Nakon toga su shvatili da Uzvišeni želi da se Zekerijja, a.s., brine o Merjemi:
I učini da se o njoj brine Zekerijja.
(Ali Imran, 37)
Uopće nije bilo potrebe da se protive Zekerijjaovom zahtjevu, jer je on bio njihov vjerovjesnik, ali ovo je još jedan primjer koji pokazuje da se radilo o narodu koji voli raspravljanja i prepirku. Ovo je ujedno i priprema za reakciju tih istih svećenika kada Merjema odraste i dođe im sa svojim djetetom.
Djetinjstvo u hramu
Neki mufesiri Kur’ana smatraju da se navedeni dio ajeta odnosi na to da je Allah, dž.š., primio Merjemu da bude u službi hramu iako je bila djevojčica.Neki islamski učenjaci kažu da uglednici i vladari u tom vremenu nisu spominjali imena slobodnih žena na skupovima i javnim mjestima, već su čuvali njihova imena, spominjući samo ime njihovih porodica porodica Imranova. Međutim, kada se jedna od njih posvetila službi u hramu, spomenuli su i njeno ime kao što je spomenuto ime Merjeme. Allah,dž.š., je učinio da hazreti Merjema ima lijep odgoj i moral poput robova s kojima je On zadovoljan. Unutar islamske tradicije mnogobrojna su mišljenja u vezi s ovim dijelom ajeta:
1. Evidentno je mišljenje da su samo muška novorođenčad bila uzimana u službu jer su, zbog svoje jače fizičke konstrukcije, mogla bolje podnijeti sve obaveze u hramu.
2. Muškarcu je dozvoljeno da bude u komunikaciji s ljudima, što je neminovno u hramu, dok je to ženi zabranjeno.
3. Žensko nije moglo boraviti u hramu zbog mjesečnog ciklusa.
Merjem je izrasla u ženu velikog znanja i iskrene vjere u jedinog Allaha. Podučavao ju je poslanik Zekerijja, a.s. ispravnom znanju Tevrata i Indžila. Čak su joj i meleci dolazili razveseljavajući je i savjetujući:
Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio! Merjema, budi poslušna svome Gospodaru i licem na tle padaj i s onima koji molitvu obavljaju i ti obavljaj!
(Ali Imran, 42–43)
Merjem je, još kao djevojčica, bila ustrajna u klanjanju. Njenu pokornost potvrđuje i Mudžahid koji kaže: “Hazreti Merjem bi toliko klanjala da bi joj otjecali članci na nogama. Ona je običavala boraviti u mihrabu, niši za molitvu u hramu; pa, kad god bi Zekerijja, a.s., došao u mihrab gdje je ona boravila, primijetio bi da ima hrane.”
O tome i Kur’an kaže:
Odakle ti ovo, Merjema?, on bi upitao, a ona bi odgovorila: ‘Od Allaha! Allah onoga koga On hoće opskrbljuje bez muke.
(Ali Imran, 37)
Mudžahid, Ikrime, Seid ibn Džubejr i neki drugi kažu:“To znači da bi Zekerijja, a.s., kod nje pronalazio ljetnog voća u vrijeme zime, a zimskog voća u vrijeme ljeta!Bila je Allahov evlija, neka je Allahovo zadovoljstvo s njom na oba svijeta.”
Preuzeto iz časopisa “SMERKAND” februar 2010.
