Hatidža kćer Huvejlida od roda Esed

 

Prva žena Poslanika saws

 

Prva žena našeg dragog Resulullaha, bila je njegov prvi pomagač i potpora u vjeri, majka

njegove djece, prva majka pravovjernih, uzor najveći ženama muslimankama jeste Hatidža

bintu Hevejlid. Poslanik saws je puno volio Hatidžu, da je radi te ljubavi volio sve one koje je ona voljela. To potvrđuje sledeći hadis.

 

Hazreti Aiša prenosi da bi Poslanik alejhisselam kada bi zaklao ovcu rekao:

„Pošaljite i Hatidžinim prijateljima.“ Spomenula sam mu to jednog dana“, veli Aiša, a on reče: „ Ja volim one koje je ona voljela.“

 

Hatidža prije udaje za Poslanika saws

 

Hatidža kćerka Huvejlidova bin Abdul-Uzza ibn Esad, bila je iz plemena Kurejš, ogranak Esed.

Rođena je 68. godine prije Hidžre. Ona je prva rodica kršćanina Vereke i sestre njegove i kao ioni bila je dalji rod sinova Hašimovih. Poznata je pod nazivom Iskrena.

Imala je dva muža prije Poslanika saws, sa kojima je imala djecu.

Prvi muž je bio Ebi Halet ibn Zarere Et-Temimijja sa kojim je imala dvojicu sinova, Hinda i Haleta ibn ebi Haleta. Obojica su pristali poslije uz Poslanika a.s. i primili Islam. Hind je bio i Poslanikov prijatelj i učesnik bitke na Bedru. Nakon preseljenja njenog muža Ebi Halet ibn Zarere Et-Temimijja, udala se za Atik ibn Abida El-Mahzumija, sa kojim je imala kćerku po imenu Hinda, koja je takođe prihvatila Islam.

Naša majka Hatidža je bila ugledna žena iz plemena Kurejš, i prije nego se udala za Poslanika zvali su je „Čista“, jer je bila poštena i neporočna. To vrijeme je poznato po porocima, alkoholu, pijanstvu, kocki, bludničenju i svemu prljavom i ružnom. A Hatidža je bila čista od svega toga, jaka i čestita. Tako da su je zvali i „gospođom kurejševićkih žena“.

 

Hatidžin i Muhammedom as susret

 

Bila je bogata i ugledna trgovkinja, veliki konkurent ostalim Kurejšijama trgovcima. Nakon preseljenja njenog drugog muža Atik ibn Abida El-Mahzumija, Hatidža je zapošljavala mnoge ljude koji su trgovali u njeno ime. U to vrijeme po svojoj čestitosti, pouzdanju i povjerljivosti bio je poznat u gradu Muhammed as. Tako je Hatidža dosta čula o njemu od drugih izvora koji su mu bili povjeravali dobra trgovačka u raznim prilikama.

Jednog dana je pozvala Muhammeda as, da dođe na razgovor te mu povjerila svoju trgovačku robu i kao pomoćnika mu odredila dječaka Mejsira. Muhammed as je prihvatio ponudu i otišao kao trgovac sa karavanom u Siriju.

Vrativši se iz Sirije došao je sa zaradom kakvu Hatidža nikada do tada nije bila ostvarila, a dječak kojeg je poslala kao pomoćnika ispričao je najljepše stvari o Muhammedu as, njegovom poštenju i lijepom moralu.

Vratio se sa najljepšim pričama o njemu i kazao je Hatidži da kada su stigli u Busru, na jugu Sirije, Muhammed se sklonio pod hlad jednog drveta nedaleko od ćelije jednog monaha po imenu Nestor. Monah je izašao iz ćelije i upitao dječaka:“ Ko je onaj čovjek ispod onog drveta?“, a dječak mu odgovorio da je on jedan od Kurejša, naroda koji čuva Hram. Na što mu je Nestor rekao: „Niko drugi do Vjerovjesnik ne sjedi ispod drveta onog.“

U Hatidžinom srcu se rodila ljubav i velika simpatija prema Muhammedu as.

Znala je da on nije običan čovjek kao drugi.

Poželila ga je kao svog muža, ali bila je starija od njega 15 godina i još uvijek lijepe vanjštine.

Pitala se da li bi on nju oženio? Posavjetovala se sa svojom prijateljicom Nefisom da ispita Muhammeda neka pitanja u vezi braka.

Nefisa je otišla do Poslanika i pitala šta ga to sprečava da se oženi, Muhammed as u svom posjedu nije imao ništa te joj reče da nema sredstava da se oženi i tada je živio u amidžinoj kući. Nefisa ga upita a šta ako bi mu sredstva bila data i bio ponuđen brak u kome su ljepota iimetak, i plemenitost i obilje, da li bi pristao? Pitao je ko bi mu to ponudio? Nefisa odgovori Hatidža. Na šta je on rekao da bi bio voljan i da bi pristao. Nefisa je otišla do Hatidže i prenijela joj radosnu vijest.

Nakon toga Muhammedom as sa svojim bratićem Hamzom ode Amru da upita za ruku Hatidžinu. I dogovoriše se da joj Muhammed as dadne dvadeset krava kao bračni poklon.

 

Brak Hatidže i Muhammeda as

 

Brak i život njihov je uzor ostao do danas. Brak ispunjen ljepotom, skromnošću, ljubavlju, poštovanjem i neizmjernom podrškom.

Muhammed as da je htio mogao se oženiti djevojkom, nekom Kurejševićkom djevicom, da mu je bilo stalo do tjelesnih užitaka i zadovoljenja strasti. Ali on je bio poznat, i ničim nečistin neukaljan Kurejšija i Hašimija čija se prosidba ne odbija. Lijepe vanjštinje i lijepog morala i ponašanja bio je naš Muhammed Mustafa as.

Ali on čestiti je tražio srce veliko i svijetlo, iskreno biće i nježnost a sve je to našao u svojoj Hatidži čistoj. Prozvali su je et-Tahir što znači čista, a on je bio poznat po nazivom el–Emin, što znači pouzdani ili čestiti. Taj brak je ispunjen harmonijom i srećom. Hatidža mu je rodila šestero djece, od kojih dva muškarca i četiri djevojčice.

Prvo dijete bijaše muško i dadoše mu ime Kasim, pa je Muhammed as poznat kao i Ebul-Kasim što u prijevodu znači otac Kasimov. Ali dječak preseli prije nego navrši dvije pune godine. Drugo dijete bila je kćerka kojoj nadjenuše ime Zejneb, treća se rodila kćerka Rukajja, četvrta kćerka je bila Ummu-Kulsum, peta kćerka je Fatima. I zadnji se rodio sin po imenu Abdullah kojeg su zvali dobri ili čisti. Ali nakon kraćeg vremena i ovaj sin je preselio. Dok su sve četiri kćerke dočekale Islam i učinile hidžret sa svojim ocem tada Allahovim Poslanikom.

 

Hatidža i njena podrška Islamu

 

Poslanik as je prije objave Islama često se osamljivao u pećini Hira i provodio dane u ibadetu Gospodaru. Hatidža je osjećala da on nije običan čovjek, često ga je pratila i zajedno sa njim u pećini provodila dane. Pazeći na njega i brinući se o njemu. A kada nije mogla ići sa njim često

je znala poslati nekoga da ga čuva, a da on nije znao. Jer se plašila da mu neko ne naudi. Bila je iskreni pomagač i siguran oslonac svom dragom mužu.

Prva objava Poslaniku as je došla u pećini Hira preko Allahovog izaslanika Džibrila as. Muhammed as nije mogao da zamisli šta mu se dešava , preplašen i drhteći se vratio iz pećine i rekao Hatidži: „Pokrij me, pokrij me..“

Hatidža je uzela pokrivač i prekrila blagoslovljeno tijelo našeg Sejjida as.

Nakon nekog vremena Muhammed joj reče šta je doživio.

I prije ovoga Hatidža je vidjela da on nije kao drugi ljudi pa je rekla tada Muhammedu as, „Obraduj se i ohrabri, sine amidžin! Tako mi Onoga u čijoj je ruci život Hatidžin mislim da ćeš biti Poslanik ovog ummeta.“

Nakon ovog događaja, Hatidža je Muhammeda as odvela do svog rođaka Vereke kršćanina te mu rekla da sasluša Muhammeda as. Tada je Muhammed as ispričao sve isto kao i Hatidži. Na što je Vereka rekao: „ To je melek od Allaha poslat, koji je i Musau dolazio“ Tako je Hatidža draga, uvijek bila uz Muhammeda as, pružila mu potporu i zaštitu.

Bila je prva koja je povjerovala u Allaha i njegovog poslanika as. Poslije njega je izgovorila šehadet. Išla je i borila se saburom, bila uz Muhammeda kada su ga vrijeđali, bodrila ga u svim

situacijama, riječi blage i nježne upućivala, tješila ga i savjetovala.

Išla je sa njim kada bi išao među ljude i dijelila težinu Muhammedovog as poslanstva. Hatidža je mnogo toga podnijela na Putu istine. Svojim očima je gledala smrtne muke Sumejjine, prvog šehida u islamu. Gledala je sva mučenja i sama ih podnoseći. Gledala je i doživljavala muke njenog supruga, njene djece, muslimana… Sa muslimanima je bila tri godine u teškoj izolaciji, a bilo je vremena da su muslimani jeli samo bilje i lišće palmi! Nakon ove teške blokade i izolacije muslimana od mušrika, Hatidža se razbolje u svojoj 65. godini. U njenoj smrtnoj bolesti, uvijek su uz nju bili Poslanik as, Fatima i Ummu-Kulsum.

U vezi sa svim, Poslanik je rekao sledeći hadis:

„Veliki je broj ljudi upotpunio njihovu vjeru i ljudskost, a od žena su to učinile samo

Merjema kći Imranova, Asija žena Fir’avnova i Hatidža kći Huvejlidova.“

Takođe, u jednoj mudrosti stoji: „Iza svakog velikog čovjeka stoji i žena kao siguran oslonac, bilo da mu je ona majka ili supruga.“

Stepen kod Allaha koji je Hatidža imala, može se ukratko objasniti jednim hadisom koji prenosi Buharija od Ebu Hurejre:

„Došao je Džibril Allahovom Poslaniku i rekao:’O Allahov Poslaniče! Evo dolazi ti Hatidža

sa zdjelom hrane, pa kada dođe prenesi joj selam od njenog Gospodara i od mene i

obraduj je dvorcem u džennetu od suhog bisera u kome nema buke niti neprijatnosti’.“

Suhejl kaže: „Dvorac je ovako opisan zato što ona nikada nije podigla glasa na Poslanika as, niti ga ikada bilo čim zamarala, a kamoli viknula na njega i osorna bila.“

 

Godina žalosti preseljenje Hatidžino

 

Dvadeset pet godina zajedničkog života provedoše.

Hatidža napuni oko šezdeset pet godina, a Muhammed as se približi pedesetoj, kada je došaotaj žalosni dan.Njegova voljena žena, potpora i sjena, pomagač duhovni u vjeri, preselila je na ahiret.

Hatidža, r. a., preselila je na Ahiret u mjesecu ramazanu, treće godine prije Hidžre. Allah, dž. š., naredio je Svome Poslaniku da je obraduje kućom u Džennetu. Ukopana je u mjestu Hudžun. Ova godina je nazvana godina žalosti. Poslanikov amidža Ebu Talib, koji mu je bio podrška i tjelesni zaštitnik, preselio je malo prije Hatidže.

Za Muhammeda as je ova godina nosila bol kratkog rastanka sa svojim voljenim osobama. Zbog toga se i prozvala ‘godina žalosti’.

Zajedno sa svojim kćerkama tugovao je i tješio ih.

Kao riječi utjehe svojim kćerkama rekao je poruku od Džibrila as koji mu je došao i selameHatidži prenjeo od Allaha i da je obradovana sa dvorcem u džennetu od suhog bisera.

Kroz cijeli život svoj, Muhammed as je Hatidžu nosio sa sobom u srcu svom.

Misao i sjećanje drago, na ženu voljenu koja mu je bila najbolji prijatelj.

Prenosi se u hadisima da Muhammed as gotovo nikada nije izašao iz kuće a da nije spomenuo Hatidžu i to po najljepšem.

To spominjanje je izazvalo kod Aiše ra ljubomoru te mu je jednom rekla: „Zar nije stara zamijenjena ljepšom od nje?“ Poslanik se tada rasrdio da mu je kosa zadrhtala pa je rekao:

„Tako mi Allaha, On mi nije dao bolju od nje; vjerovala mi je kada su me drugi u laž ugonili, pomagala me svojim imetkom kada su me drugi bojkotovali, a Allah mi je samo s njom podario djecu.“ Aiša zatim kaže:“Rekla sam sama sebi: ‘Nikad je više neću poružnom spominjati’

Hatidža je bila prva majka pravovjernih. Ona je ta koju pamti Ummet čitav. A kod Allaha Hatidža je na posebnom mjestu, kojim je On podario i odabrao.