Resulullahova a.s. milost i samilost
U jednom hadis-i šerifu plemeniti Poslanik, s.a.w.s., je rekao: „Onima koji budu milostivi i Allah Milostivi će se smilovati. Budite milostivi prema onima koji su na Zemlji da bi prema vama bili milostivi oni koji su na Nebu!“ (Tirmizi, Birr, 16/1924)
Poslanik, s.a.w.s., je poslan kao milost svim svjetovima. Jednom su od njega zatražili da učini bed-dovu (proklinje), ali On (a.s.) je rekao:
„Ja nisam poslan da proklinjem. Ja sam vjerovjesnik milosti (rahmeta)!“ (Muslim, Fedail, 126; Tirmizi, De’avat, 118)
Samilost Allahova Poslanika, s.a.w.s., dosezala je i do njegovih neprijatelja koji su bili zarobljeni u ratu. Naređivao je da se lijepo postupa prema njima.
Ebu Aziz, brat Mus’aba ibn Umejra, r.a., pripovijeda veoma poučan događaj: „U Bici na Bedru sam zarobljen i predat nekim ljudima od Ensarija. Allahov Poslanik, s.a.w.s., je tada rekao: „Lijepo postupajte prema zarobljenicima!“ I doista, Ensarije kojima sam bio povjeren toliko su se trudili da ispune njegovu zapovijed da su mi davali svoj hljeb koji ih sljeduje, a oni su se zadovoljavali samo hurmama. Stidio sam se zbog toga i davao hljeb nekom od njih, ali ga ne bi uzimali.“ (Hejsemi, VI, 86; Ibn Hišam, II, 288)
Allahov Poslanik, s.a.w.s., nastojao je ukinuti ropstvo koje je od davnina bilo prisutno u njegovom društvu i na tom polju je učinio velike korake. U svakoj prilici je podsticao oslobađanje robova, ističući veliku nagradu za taj čin. Za iskup (keffaret) od grijeha po nekom pitanju uvijek je na prvom mjestu spominjao oslobađanje robova. Njegovim podsticanjem na oslobađanje robova Ebu Bekr, r.a., je potrošio veliki dio imetka u tu svrhu.
Jednom prilikom plemeniti Poslanik, s.a.w.s., je bio prisutan kada je Ebu Zerr, r.a., postupio grubo prema svom robu. To ga je rastužilo, pa mu je rekao: „Ebu Zerre, zar se još uvijek ponašaš kao džahil (prije islama)? Ne nanosi štetu Allahovom stvorenju! Ako ti se ne sviđa – oslobodi ga, ili u protivnom, ne tovari ga puno, a ako ga natovariš, onda mu pomozi!“ (Buhari, Iman, 22; Muslim, Ejman, 38; Ebu Davud, Edeb, 123-124)
Jedan čovjek je vjenčao svog roba i robinju, a potom je pokušao da ih rastavi. Na to se rob požali Allahovom Poslaniku, s.a.w.s., koji ovoga pozva i reče mu: „Sklapanje i razvod braka ne pripadaju tebi! Ne miješaj se!“ (Ibn Madže, Talak, 31; Taberani, Kebir, XI, 300)
U ovakvoj i sličnim situacijama časni ashabi su uvijek oslobađali robove. Vremenom ropstvo je prestalo postojati u praksi. Naime, islam je sa čovjekovog vrata skinuo lanac ropstva koji je u ljudskoj povijesti nastao kao posljedica „ratnog prava“ i predstavljao realnost sve do pojave islama.
Islam je robovlasnika stalno podsticao na lijep odnos prema robovima, u smislu: „Nahrani ga onim što ti jedeš, napoji ga onim što ti piješ, odjeni ga onim čime se i sam odijevaš! Ne tovari ga previše teretom i poslom i ispunjavaj njegove potrebe!…“ Ukoliko jedan vjernik nije u stanju da se tako odnosi prema njemu, onda je najpreče da ga oslobodi. Dakle, islam je robovima dao toliko prava da je gotovo lakše biti rob nego robovlasnik. Pored toga, oslobađanje robova je definisano kao put spasa za jednog vjernika i dobro djelo za koje će imati veliku nagradu.
Sljedeće riječi, koje je plemeniti Poslanik, s.a.w.s., izgovorio na samrti, u sebi sadrže duboke pouke: „Posebno vodite računa o namazu! I bojte se Allaha u pogledu onih koji su u vašoj vlasti!“(Ebu Davud, Edeb, 123-124/5156; Ibn Madže, Vesaja, 1)
Dakle, Allahov Poslanik, s.a.w.s., je uzroke nastanka robovlasništva sveo na mogući minimum, a sredstva njegovog ukidanja proširio je do maksimuma, podstičući vjernike da u svakoj prilici omoguće slobodu ljudima. Da li je bila moguća bolja metoda za ukidanje robovlasništva od njegove?
Do kojeg stepena islam uzdiže jednog roba dovoljno je vidjeti na sljedećem primjeru:
Kao što je poznato, Bilal Habeši, r.a., je prije islama bio rob. Međutim, kada je prigrlio islam, postao je glavni muezzin Allahova Poslanika, s.a.w.s., i uzor svim muezzinima poslije njega. Tako se u našim džamijama koje u našoj kulturi i civilizaciji predstavljaju simbol robovanja Allahu Uzvišenom, na mahfilima možete vidjeti levhe na kojima piše: „Jā hazreti Bilal Habeši!“
Hazreti Hatidža, r. anha, naša majka, poklonila je plemenitom Poslaniku, s.a.v.s., roba po imenu Zejd ibn Harise, r.a., kojeg je on oslobodio. Kasnije je taj blagoslovljeni ashab, kao iskreni mu’min i zaljubljenik u Allahova Poslanika, s.a.w.s., postao primjer čestitosti i vrijednosti. Njegov sin, Usame ibn Zejd, r. anhuma, još kao mladić je imenovan za komandanta islamske vojske, lično od strane Allahova Poslanika, s.a.w.s.
S druge strane, Tarik ibn Zijad, osvajač Španije je također bio dijete roba kojeg su prodavali iz ruke u ruku. Međutim, sa islamom je uzdignut na stepen dostojan ljudske časti, dostojanstva i ugleda, a kasnije i na položaj komandanta islamske vojske.
Ukratko, islam je omogućio robu položaj gospodara. Upravo zbog toga su mušrici negodovali i suprostavljali se islamu. Zar poricatelji islama i u našem vremenu, u 21. stoljeću, nemaju iste osobine kao i ondašnji mušrici? Koliko slobodnih ljudi u našem svijetu žive kao robovi savremenih robovlasnika? Zar se nevini i bespomoćni ljudi ne iskorištavaju kao robovi isključivo zbog materijalne dobiti? I to pod plaštom humanizma, ljudskih prava i sloboda!? Zajedno sa ovim toplim i prijatnim terminima moderni i krajnje nemilosrdni robovlasnički sistem se ne razlikuje mnogo od drevnih zulumćara i silnika. Kako god je islam svojim uzvišenim principima neutralisao ropstvo u prošlosti, isto tako, samo on može ponuditi recept realnog humanizma u sadašnjosti, afirmirajući ljudske vrijednosti. U protivnom, čovječanstvo će ostati u kandžama materijalističkog svjetonazora koji ga pod plaštom ljudskih prava i sloboda izrabljuje i uništava.
Pogledaj sirotinju i nemoćne ljude na ovom prolaznom svijetu! Odbaci principe onih koji piju čovjekovu krv i iskorištavaju ga kao biće koje je osuđeno na ropstvo! Obrati pažnju na blagoslovljene riječi veličanstvenog Poslanika, s.a.w.s., koji je u svakoj prilici za robove i zarobljenike govorio:
„Oni su vaša braća, zato ih nahranite onim što jedete i napojite onim što pijete!…“ postavljajući time najuzvišenije principe islama.
Dakle, u slijeđenju plemenitog Poslanika, s.a.w.s., nalazi se jedini lijek koji može spasiti čovječanstvo. Tako je bilo u prošlosti, kao i danas. To je zbog činjenice što je plemeniti Poslanik, s.a.w.s., svakome čovjeku omogućio da živi životom dostojnim čovjeka te u tom pogledu uspostavio postojane propise za svakog čovjeka, bez obzira da li je siromašan ili bogat, radnik ili poslodavac, sluga ili gospodar… To vidimo i u primjeru ashaba koji ga je pitao: „Koliko grešaka ćemo opraštati našim slugama?“ Na što je on, s.a.w.s., dao sljedeći odgovor:
„Svakoga dana im oprostite sedamdeset puta!“ (Ebu Davud, Edeb, 123-124/5164; Tirmizi, Birr, 31/1949)
I sljedeći savjet našeg plemenitog Poslanika, s.a.w.s., okeana milosti, čiju nježnost i osjećajnost ne može dostići niko od ljudi, predstavlja izraz poštovanja prema čovjeku: „Kada vam sluga pripremi i postavi jelo, neka sjedne zajedno s vama za sofru! A ako ga ne posadite za sofru, onda mu barem dajte da jede od te hrane jer se upravo on potrudio oko jela i podnio vrućinu prilikom njegove pripreme.“ (Buhari, Et’ime, 55; Tirmizi, Et’ime, 44)
Da je Uzvišeni Allah htio, mogao je slugu stvoriti kao gospodara, a gospodara kao slugu. Zbog toga moramo biti zahvalni Allahu i lijepo se odnositi prema onima koji su nam podređeni.
Dio iz knjige: ‘Uzor bez premca Muhammad Mustafa s.a.w.s.’,Osman Nuri Topbas
