Imam Ali ibn Ebu Talib as.- Vječni uzor pravednosti

Ibn Ebi-l Hadid u komentaru hazreti Alijine „Staze rječitosti“ piše: „Kada je Ali (neka je mir na njega) stigao do uzvišenog stepena šehadeta njegovi sinovi su lokaciju njegovog mezara čuvali u tajnosti kako Beni Umeje nebi došle u priliku da ga oskrnave. Upravo zbog toga je lokacija na kojoj je Hazret ukopan nepoznata drugima.“

I zaista godinama niko nije znao gdje je tijelo hazreti Zapovjednika vjernih predano zemlji i gdje mu je lasni mezar. Grad Nedžef je godinama u sebi čuvao svjetlost hazreti Alijinog sunca, a da to nikome nije otkrio. Sve dok hazreti imam Sadik (neka je mir na njega) nije objelodanio informaciju gdje je hazreti Alija ukopan. Nakon toga je nad mezarom sagrađeno turbe, a vjernici i slobodari širom svijeta su ga počeli hodočastiti.

U gradu Nedžefu će te mnoge ulice i mnogi sokaci odvesti do hazreti Alijinog turbeta. Gospodaru moj, kako je ovo turbe blistavo, svijetlo i okrepljujuće! Oh, kako ovaj časni harem ima nesvakidašnju veličinu! U ovom haremu, pored brojnih hodočasnika koji su tu stigli sa svih strana svijeta, uopšte se ne osjeća tuđina ili tuđinstvo. Unutar harema ćeš se iznenada naći pred hazreti Alijinom (neka je mir na njega) veličanstvenošću. U jednom trenutku ćeš osjetiti da stojiš pred čovjekom koji je bezobalni okean znanja, vještine i bogobojaznosti. U tom trenutku će tvojim bićem ovladati neki tako čudan, a opet tako blizak osjećaj ispunjenosti, jer se ipak nalaziš u blizini čistog čovjeka koji je, kako reče poslednji Božiji poslanik Muhamed (s.a.w.s.), „najbliži Allahovom A’ršu od svih ljudi“! Veličina i prosvjetljenost vlasnika harema će te opčiniti i iz očiju će ti pohrliti suze. Kao da i one žele da mu ukažu poštovanje; poštovanje čovjeku kojeg mnoge generacije ljudskoga roda doživljavaju kao uzor istrajnosti, stamenosti i pravičnosti.

Ali (neka je mir na njega) imao je zadivljujuću i potpunu ličnost. U hrabrosti je bio bez premca, a naspram neprijatelja je ispoljavao nesvakidašnju odlučnost. Jadnicima, siromasima i oskudnicima je služio s ljubavlju i poštovanjem. Jetimski uzdasi su probadali njegovu dušu poput najoštrijih strijela. Da, Ali je veličanstveni primjer ljudskosti, oporučenik Pejgamberov, iskreni rob Stvoriteljev i jedinstveni vođa ljudi prema istini i pravdi. Kada je zlohotni dušman oštricu svoga krvničkog mača zario u hazreti Alijinu glavu, Džibril – melek Objave – između nebesa i Zemlje je jauknuo:

Najvažnija odlika hazreti Alijine vlasti ogleda se u ustanovljenju društva utemeljenog na pravdi i pravičnosti. Upravo ova osobenost hazreti Alijine ličnosti mnoge stanovnike planete na kojoj živimo je privukla ovom velikanu historije ljudskog roda. U ovom prilogu ćemo se ukratko,  osvrnuti na način upravljanja i odlike hazreti Alijine (neka je mir na njega) vlasti.

Hazreti Alijin pogled na vlast temeljito se razlikuje od pogleda kakav danas ispoljavaju karijeristički pragmatički političari i ljubitelji vlasti. Hazreti Alija (mir neka je na nj) svijet je smatrao Allahovom Kreacijom, a Uzvišenoga istinskim vladarem Kreacije. Svjestan svoje uloge na ovom svijetu, hazreti Alija je ulagao maksimalne napore u cilju usmjeravanja ljudi prema vječnom blagostanju i materijalnom i duhovnom savršenstvu. S obzirom da ljudi, pod okriljem nepravde i zuluma, usporavaju svoje kretanje prema razvoju i usavršavanju, hazreti Alija je mnogo puta naglasio važnost pravde i pravičnosti:

Hazret na drugom mjestu kaže: „Gradove ništa ne gradi poput pravde.“

Hazreti Alija je smatrao da pravda nije samo ukras nego i temelj imana. On je preuzeo vlast s ciljem da uspostavi istinu i pripremi uvjete za uspostavu istinskog pravednog sistema. Smatrao je da je pravda najvažniji cilj kojem treba da teži jedna vlast, a srž njegovih vladarskih zalaganja je bilo davanje pravde i istine onima koji je istinski zaslužuju. U njegovom sistemu vlasti pravda nije bila samo isprazna parola nego program po kojem je predano, neprestano i neumorno djelovao. Riječju, pravda je suštinska odlika hazreti Alijine vlasti.

Da bi u društvu uspostavio pravdu, Ali (neka je mir na njega) istovremeno je krenuo u proces promjene načina razmišljanja i sistema kulture, te je u potpunosti izmjenio način upravljanja državom. Obnovio je vjerske vrijednosti i iskorjenio sve vrste klasnih podjela i diskriminativnosti. U cilju iskorjenjivanja diskriminativnosti, u svim segmentima društva je uspostavio princip jednakosti. Kadiji Šurejhu je rekao: „U vrijeme suđenja budi pravedan i isti prema svima, čak i u pogledu, ophođenju i sjedenju. Tako tvoji bližnji neće poželiti da se okoriste o tvoj položaj, a tvoji neprijatelji se neće obeznaditi u tvoju pravdu.“

Većina svjetskih političara i vlastodržaci u sistemima svoje vlasti potpunu zanemaruju, pa čak i zatiru, sve principe moralnosti, a lažima i raznim spletkama nastoje ostvariti svoje ciljeve. Ponekada na tom putu nelegitimno posežu i za silom. Da bi se očuvali na vlasti, nerijetko posežu i za demagoškim i nehumanim metodama. Suprotno njima, hazreti Ali (neka je mir na njega) u svom sistemu vlasti se silno oslanjao na temeljne principe morala i moralnosti. Ni jednog trenutka se nije udaljio od humanih vrijednosti, a čak ni u najtežim uvjetima nije htio posegnuti za metodama suprotnim ljudskosti i moralnosti. Krasila ga je jednostavnost u životu i skrušenost pred narodom. Svojim sljedbenicima je jasno govorio: „Ne obraćajte mi se kao što se obraćate silnicima i ne mislite da mi je teško prihvatiti sve što mi s pravom kažete.“

Ibn Abbas ga zbog spomenutih odlika hvali i veliča: „Nikada nisam vidio poštovanijeg vladara od Alija. On na putu preuzimanja hilafeta i pridobijanja protivnika ni jednog trena nije posegnuo za lažima pa čak ni za onim lažima koje bi se mogle smatrati opravdanim.“

Hazreti Alija je i u trenutcima kada je vladao ogromnim svjetskim prostranstvom, nastavio živiti jednostavno i ni po čemu se ne razlikovati od drugih. U pismu upućenom Osmanu bin Hanifu je napisao: „Znajte da je vaš predvodnik na ovom svijetu zadovoljio se sa dva para vehde odjeće i dva komada suha kruha… Da sam htio mogao sam si od meda i tučene pšenice hranu, a od svile odjeću uzeti, ali ne daj mi Bože da mnome moj nefs ovlada!“

U svim situacijama je istrajavao na principima istine i pravde, o čemu je Pejgamber (s.a.w.s.) rekao:

Toliko je bio predan istini da je u narodnu riznicu vratio sve što je iz nje prisvojeno na nezakonit način i da smijeni namjesnika kojeg je njegov prethodnik bez pokrića imenovao.

Bezrezervno je poštovao prava naroda i prema svima se ophodio s poštovanjem. Svojim namjesnicima je preporučivao da iskreno slušaju glas naroda i da poštuju prava svih. U pismu upućenom Maliku Aštaru je napisao: „Dio svoga vremena odvoji za one koji te trebaju. Budi spreman da im služiš. Na javnim skupovima osjećaj poniznost prema Bogu koji te stvorio i svoje stražare od naroda odvoji kako bi predstavnik naroda bez osjećaja straha iznosio stavove naroda.“

Težio je utemeljenju društva u kojem će ljudi jedni drugima vjerovati i u kojem će svi biti sigurni. U njegov politici je individualna i kolektivna sigurnost važila za jedan od neospornih principa. U njegovoj filozofiji vlasti čovjek treba biti odgajan tako da od njega ne osjeti štetu niko, da od njega ne strahuje niko i da njegovom rukom ne bude ugrožen niko. Narodu je savjetovao da bira svoje predstavnike, ali da bira tako što će u svakom trenutku imati na umu pravdu i pravednost: „Skratite ruku maloumnom nepravedniku.“

Ovaj specijalni prilog kraju privodimo rečenicom hrišćanskog mislioca Džordža Džordaka. On izražava poštovanje hazreti Alijinim humanističkim principima, doživljava ga kao istinski glas ljudske pravednosti i opisuje ga slijedećim prelijepim riječima: „Na ovome svijetu svako more se može uzburkati. Ali, ja poznajem jedan okean kojeg niko i ništa ne može uzburkati, a to je Ali kojeg mogu uzburkati samo uzdah onoga kojemu je počinjena nepravda i strah prema Bogu u srcu noći.“