Ljuta lubenica
Hazreti Lukman je bio veoma čist rob i danonoćno ustrajan u svome robovanju. Njegov vlasnik je uvidio njegovu ispravnost i oštroumnost, te ga je držao važnijim od vlastitog sina.
Iako je Lukman bio sin roba, oslobodio je dušu od žudnje i strasti. Lukman je bio gospodin u liku roba. Kada je njegov vlasnik išao negdje, dao bi mu dao svoju odjeću ,a sam bi obukao njegovu, i rob bi hodao naprijed u toj odjeći. I uvijek je vani pratio svog roba da niko ne bi shvatio ovu situaciju.Kada bi bilo postavljeno jelo, vlasnik bi odmah dao zvati Lukmana, i prvo bi Lukman pružao ruku za hranu, a onda njegov vlasnik. Sviđalo mu se jesti Lukmanove ostatke.Ono što on ne bi jeo, prosipao je. Ako bi čak uzeo jesti što Lukman nije jeo, to se dešavalo bez apetita. On mu je uvijek predstavljao neku vrstu oslonca.
Jednom su dobili na poklon lubenicu. Odmah je rekao:
“Neka dođe moj sin Lukman!”
Kada je došao, vlasnik je s puno milosti odrezao komad lubenice i dao je Lukmanu. On ga je pojeo kao šećer. Dao mu je još jedan komad, i njega je pojeo. Tako se nastavilo do sedamnaestog komada.
Poslije je i sam uzeo komad, rekavši:“Da vidimo koliko je slatka ova lubenica.”
Jer, kada je vidio kako je Lukman jede, odmah mu se javio apetit za njom. Prvi zalogaj mu je spržio usta. Usne i jezik mu izgorješe od ljutine. Na tren je zašutio, nije mogao govoriti. Onda se obratio Lukmanu:
“Dušo, kako si izdržao ovaj otrov? Umjesto gorčine pokazao si blagost? Taj sabur je poput neprijatelja tvojoj duši,šta je to tako? Zašto nisi jednostavno rekao i izvinuvši se objasnio kakva je?”
Lukman mu je odgovorio: “Ja sam se okoristio od tvoj imetak. Moja duša i tijelo se više stide. Sramota je reći ljuto i ružno nečemu što mi ti pružiš. Jasno je pravo tvog imetka u mom tijelu. Svaka moja kost nosi dobrotu tvog imetka.
Ako ne mogu podnijeti jedan ljut zalogaj od tebe, neka se ova duša i tijelo odmah zagrnu zemljom. Zbog tvoje milostive ruke koja mi pruža komad lubenice, ne osjećam njenu ljutinu. Ljubav zaslađuje ljutinu, bakar pretvara u zlato. Brige nestaju s ljubavlju, problemi nalaze rješenja uz ljubav. Ta ljubav je posljedica jednog velikog znanja, neko u prolazu ne može steći takav mir.”Mesnevi-i Šerif, 2/319
About the Author
