Upoznavanje i ženidba Allahovog Poslanika a.s., sa Hatidzom r.a.
tekao je pod okriljem svog amidže Ebu Taliba, veoma talentovanog trgovca, istinsko znanje i iskustvo u trgovinskim sporazumima uz pomoć karavana i postao cijenjen od strane svih onih koji su sa njim poslovali. Nekoličina trgovaca ga je unajmila kao predstavnika kako bi trgovao u njihovo ime. Muhammed a.s., je sa takvim uspjehom trgovao da su se ljudi čudili njegovoj inteligenciji i sposobnosti. Svi su bili veoma zadovoljni njegovim poštenjem i cijela je Mekka hvalila njegovu iskrenost, njegov čvrst i moralan karakter, poštenje u vođenju poslova i ukazano povjerenje koje je uživao u svakom pogledu. Besprijekorni karakter i časno ponašanje pribavili su mu poštovanje svih su građana i nadimak El Emin, “Vrijedan povjerenja,” za koji su se svi jednodušno složili.
Hatidza r.a., je bila bogata i ugledna trgovkinja, veliki konkurent ostalim Kurejšijama trgovcima. Nakon preseljenja njenog drugog muža Atik ibn Abida El-Mahzumija, Hatidža je zapošljavala mnoge ljude koji su trgovali u njeno ime. Svi u gradu su govorili o Muhammedu a.s., kao pouzdanom i znanom trgovcu.
Ibn Ishak je zabilježio: “Hatidža, kćerka Huvejlidova, bila je trgovkinja velikog ugleda i časti. Unajmljivala je trgovce koji su radili s njenom robom i uredno im isplaćivala zaradu. Kurejšije su, inače, bili poznati trgovci. Kada je Hatidža čula za iskrenog, povjerljivog i čestitog mladića po imenu Muhammed, poslala je po njega. Kada je došao, ponudila mu je da otputuje s njenom trgovačkom robom u Šam, uz solidnu plaću za to. Sa njim će na put krenuti i njen rob po imenu Mejsere. Poslanik je to prihvatio i krenuo je s Mejserom na put u Šam.”
Čuvši mnogo o njemu, odlučila je da ga pozove i povjeri mu svoju trgovačku robu. Pozvala je Muhammeda as, da dođe na razgovor te mu povjerila svoju trgovačku robu i kao pomoćnika mu odredila dječaka Mejsira. Muhammed as je prihvatio ponudu i otišao kao trgovac sa karavanom u Siriju. Vrativši se iz Sirije došao je sa zaradom kakvu Hatidža r.a., nikada do tada nije bila ostvarila, a dječak kojeg je poslala kao pomoćnika ispričao je najljepše stvari o Muhammedu as, njegovom poštenju i lijepom moralu. Vratio se sa najljepšim pričama o njemu i kazao je Hatidži r.a.,da kada su stigli u Busru, na jugu Sirije, Muhammed se sklonio pod hlad jednog drveta nedaleko od ćelije jednog monaha po imenu Nestor. Monah je izašao iz ćelije i upitao dječaka:“ Ko je onaj čovjek ispod onog drveta?“, a dječak mu odgovorio da je on jedan od Kurejša, naroda koji čuva Hram. Na što mu je Nestor rekao: „Niko drugi do Vjerovjesnik ne sjedi ispod drveta onog.“
Čuvši sve ovo,u Hatidžinom srcu se rodila ljubav i velika simpatija prema Muhammedu as. Znala je da on nije običan čovjek kao drugi.To su i bili razlozi da počne razmišljati o udaji za tog divnog čovjeka. Svoje nade i razmišljanja povjerila je prijateljici Nefisi, koja je to prenijela Muhammedu, a.s., i uskoro je dogovorena svadba. Poslanik a.s. je tada imao dvadeset i pet, a Hatidža r.a. četrdeset godina. Ona je prva Poslanikova žena i za njena života nije imao drugu ženu.
rak i život njihov je uzor ostao do danas. Brak ispunjen ljepotom, skromnošću, ljubavlju,poštovanjem i neizmjernom podrškom. On čestiti je tražio srce veliko i svijetlo, iskreno biće i nježnost a sve je to našao u svojoj Hatidži čistoj. Prije Objave bila je prozvana et-Tahir što znači čista, a on je bio poznat po nazivom el–Emin, što znači pouzdani ili čestiti.Taj brak je ispunjen harmonijom i srećom. Hatidža mu je rodila šestero djece, od kojih dva muškarca i četiri djevojčice. Prvo dijete bijaše muško i dadoše mu ime Kasim, pa je Muhammed as poznat kao i Ebul-Kasim što u prijevodu znači otac Kasimov. Ali dječak preseli prije nego navrši dvije pune godine. Drugo dijete bila je kćerka kojoj nadjenuše ime Zejneb, treća se rodila kćerka Rukajja, četvrta kćerka je bila Ummu-Kulsum, peta kćerka je Fatima. I zadnji se rodio sin po imenu Abdullah kojeg su zvali dobri ili čisti. Ali nakon kraćeg vremena i ovaj sin je preselio.Dok su sve četiri kćerke dočekale Islam i učinile hidžru sa svojim ocem, tada Allahovim Poslanikom a.s. Sve Poslanikove a.s., kćeri preselile su za vrijeme njegovog života, osim Fatime, r.a., koja je preselila šest mjeseci poslije oca.
U braku su proveli dvadeset i pet godina, sve do desete godine po poslanstvu, koja se u islamskoj literaturi naziva Godinom tuge, s obzirom da su u toj godini Poslaniku umrli amidža Ebu Talib i supruga Hatidža.
ored toga što mu je bila supruga, Hatidža r.a. je bila i prijatelj svoga muža, i u velikoj mjeri dijelila sa njim njegove sklonosti i ideale. Ona je bila prva osoba koja mu je povjerovala kada mu je počela silaziti Objava, a pomagala ga je i svojim imetkom. Poslanik, a.s., je sa Hatidžom, r.a., živio u velikoj slozi i ljubavi. Njihov brak je bio izuzetno uspješan i berićetan, i znak je istinske ljubavi, uspjeha i sreće u životu.
