I Poslanik s.a.w.s. se smijao i šalio
O posljednjem Božijem Poslaniku,Allahovom miljeniku Muhammedu s.a.w.s.pisano je mnogo,iz generacije u generaciju,stoljećima.Njegovoj ličnosti se pristupalo sa različitih aspekata:Muhammed a.s. kao Poslanik,obični čovjek,kao muž,kao otac,državnik,vojskovođa,strateg….
Žar svoje ljubavi prema njemu mnogi su,znani i neznani pretakali na hartiji.I danas se piše ali jedan aspekt njegovog života koji tako karakteristično ocrtava njegovu ličnost i koji čini da ona bude ljudima bliža je slabo dotaknut.Naime i Poslanik s.a.w.s. se šalio!
”Olakšavajte, a nemojte otežavati, obveseljavajte ljude, a nemojte ih razgoniti”, podučavao je Muhammed, s.a.v.s., svoje ashabe.
Obzirom da ga je Allah dž.š. poslao kao milost svim svjetovima i obzirom da nam je uzor u svemu Poslanikove a.s. šale i osmijeh imaju svoj dublji smisao i opravdanje.Njegove šale su bile pouke vjernicima:kako da se šale međusobno i do kojih granica.Ali i poruka da je lijepa i umjesna šala i iskren osmijeh najkraći put do ljudskog srca.Osmjehivao se Poslanik a.s. i to vrlo često,ali se nikada nije smijao grohotom i pretjerano.Nije to preporučivao ni svojim sljedbenicima-
„Nemoj te se pretjerano smijati pretjeran smijeh umrtvljuje srce.“
Neka žena je došla kod Poslanika a.s. da pita za svog muža-Za koga to pitaš?-upitao ju je Poslanik a.s.
Za svoga muža Poslaniče-odgovorila je.Je li to onaj u čijem oku ima bjelila?-upitao ju je.
Žena je ušutjela i otišla kući.Kada je susrela svoga muža zagledala mu se u oči i dugo ih posmatrala.Šta gledaš?-upitao ju je muž.Gledam ima li u tvojim očima bjelila-odgovorila mu je.Budalice-odgovorio joj je muž,zar ne znaš da bjelila ima u svakom oku!
Tek tada je žena shvatila da se radi o jednoj od šala Poslanika a.s.
Poslanik s.a.w.s. se šalio sa ashabima a i oni s njim.Među njima se isticao Nu’ajman ibn Amr čijim se mnogobrojnim zgodama Poslanik a.s. često smijao.
Abdullah ibn Haris r.a. kazuje: “Nisam nikoga vidio da se toliko smiješi kao Allahov Poslanik s.a.v.s.”
U vrijeme popodnevog odmora Nu’ajman je ugledao nekog čovjeka kako u Medini prodaje med i nije imao ni jednu jedinu mušteriju.Poveo ga je sa sobom, a kada su se primakli kući Božijeg Poslanika a.s. zaustavio ga.Uzeo je od njega med i ušao u Poslanikovu a.s. kuću.
Čuo sam voliš med,Božiji Poslaniče!-rekao je i med stavi pred njega.Pa evo,donesoh ti ovo na poklon….
Zatim je izašao.Ja idem,zbog nekog svog posla-rekao je čovjeku-a med će ti platiti oni tamo ukućani.
Čovjek je čekao i čekao a iz kuće niko nije izlazio.O ukućani !-pozvao je.-hoćete li li platiti naš med?
Poslanik a.s. se jako iznenadio….a onda shvatio da se opet radi o Nu’ajmanovoj šali.Ne rekavši ni riječi platio je med.Kasnije kad je susreo Nu’ajmana,osmijehnuo se:“Šta ti ono Nu’ajmane,učini sa ukućanima svog Poslanika?Nu’ajman se nasmijao.-Božiji Poslaniče,ja sam čuo da voliš med,a nisam u mogućnosti da ti ga kupim.Pa eto,donio sam ti ono.Valjda nisam pogriješio!?“
Ovo su samo neki primjeri, a ima ih mnogo.Šalio se sa ashabima i oni s njim ali šala nije izlazila iz okvira i nije nikoga vrijeđala.
Takođe Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao sljedeće:
”Teško svakom onom ko priča, pa slaže da bi time nasmijao narod. Teško njemu, zatim, teško njemu.” (Tirmizi)
About the Author
