‘KUR’AN KERIM’ -pamćenje, pisanje i sastavljanje u cjelinu
a vrijeme Allahovog Poslanika s.a.w.s., svaka objavljenja sura je bila prvo pamćena pa i pisana. Neki to nazivaju ‘skupljanje u prsima’ tj. pamćenjem Kur’ana i njegovim ponavljanjem.Kada je objavljivan Kur`an ashabi, Allah bio zadovoljan s njima, su požurili sa pamćenjem Allahovih ajeta tako da su mnogi ashabi naučili Kur`an napamet za vrijeme Poslanikovog života. Njihovu posvećenost pamćenju Kur`ana najbolje oslikava događaj koji se desio na bunaru Me`une kada je ubijeno sedamdeset hafiza (Ovaj događaj se desio četvrte hidžretske godine) i isto toliko u bitci na Jemami nakon Poslanikove, salallahu alejhi we sellem, smrti. Ashabi, Allah bio zadovoljan s njima, su danonoćno učili Kur`an. Glas učača Allahove knjige bio je poput glasa pčela u košnici.
Od Ebu Musa el-Eš`arije se prenosi da je Poslanik, salallahu alejhi we sellem, rekao:
(Buhari i Muslim)
Pored ove vrste skupljanja bili su i oni koji su pisali Kur’anske ajete i klesali ih. Poslanik, salallahu alejhi we sellem, bi kada god bi mu se nešto od Kur`ana objavilo naredio da se to zapiše, kako bi se sačuvalo i dodatno dokumentovalo i kako bi zapisani redovi potpomogli zapamćenom u prsima. Pisari objave Allahovog poslanika, salallahu alejhi we sellem, bili su sva četvorica pravednih halifa, Zejd ibn Sabit, Ubejj ibn Ka`b, Mu`az ibn Džebel, Muavija ibn Ebi Sufjan i drugi plemeniti ashabi, Allah bio zadovoljan s njima. Abdullah ibn Mesud i Ubejj ibn K`ab i još neki ashabi zapisivali su sebi ono što se objavi od Kur`ana u Mushaf. Katade nam od Enesa, radijallahu anhuma, prenosi da je rekao:”Četvorica su sabrala Kur`an u vrijeme Vjerovjesnika, salallahu alejhi we sellem, i svi su bili Ensarije: Moj otac, Mu`az ibn Džebel, Ebu Zejd i Zejd ibn Sabit. Rekao sam Enesu:”Ko je Ebu Zejd”? Rekao je:”Jedan od mojih amidža”(Buhari, Muslim)
Tako da je napamet naučenim i pisanjem zajedno sabran Kur`an u vrijeme Poslanika, salallahu alejhi we sellem. U vrijeme Poslanika, salallahu alejhi we sellem, Kur`an nije sabran u jedan Mushaf, ono što je objavljivano tokom dana ili noći zapisivano je, jer Kur`an kompletan nije objavljen odjednom.
Sakupljanje Kur’ana i sastavljanje u cjelinu je započeto za vrijeme halifata Ebu Bekra po prijedlogu Omer ibn el-Hatab, r.a.,ali je bilo i drugih ashaba koji su razmišljali o toj inicijativi.
Buharijinoj zbirci hadisa nalazi se i ovaj gdje Zejd ibn Sabit kaže: “U vrijeme bitke na Jemami Ebu Bekr je poslao po mene. Kada sam došao, bio je Omer ibn El-Hatab kod njega. Ebu Bekr, r.a., rece: “Omer mi je došao i rekao: boj na Jemami bijaše žestok po ucace Kur’ana, i bojim se da se rasplamsa boj po ucace po pokrajinama, pa ce se izgubiti mnogo Kur’ana. Smatram da treba da narediš sabiranje Kur’ana.” Pitao sam Omera: “Kako da cinim nešto što nije ucinio Poslanik, s.a.v.s.?” Rece Omer: “Tako mi Boga, to je dobro uciniti!” Omer nije prestao da to od mene traži dok mi Allah nije raširio grudi za to, i dok nisam o tome imao Omerov stav. Ebu Bekr rece: “Ti si mlad i pametan covjek i mi u tebe ne sumnjamo. Pisao si Objavu Božijem Poslaniku, s.a.v.s., rasporedi Kur’an i sakupi ga!” Boga mi, (kaže Zejd) da me zadužio da prenesem jedno od brda bilo bi mi lakše od sakupljanja Kur’ana, što mi je naredio! Pitah (Ebu Bekra): “Kako da ucinite ono što nije ucinio Božiji Poslanik, s.a.v.s.?” Rece (Ebu Bekr): “Tako mi Boga to je dobro uciniti!” Ebu Bekr nije prestao to od mene da traži sve dok Allah nije raširio moje grudi za ono za što je raširio grudi Ebu Bekru i Omeru. Listovi su bili kod Ebu Bekra dok mu Allah nije dao smrt, pa potom kod Omera za njegova života, zatim kod Hafse, kcerke Omerove, …”
lavni inicijator drugoj kodifikaciji bio je problem što je nedostajalo Mushafa na osnovu kojih bi se umnožavali ostali primjerci i na osnovu kojih bi se rješavale pojedine dileme oko izgovora pojedinih rijeci. Primjetio je Huzejfe ibn Jeman, r.a., poslije dolaska iz džihada kada je osvojena Armenija i Azerbejdžan,da se muslimani na tim prostorima razilaze u nacinu citanja pojedinih dijelova Kur’ana, što je dovodilo do svada i nereda, pa je pomenuti ashab po dolasku u Medinu rekao halifi Osmanu, r.a.: “Priteci u pomoc ovom narodu prije nego li medu njima nastane razdor o njihovoj vjerskoj knjizi, kao što je nastao medu Jevrejima i kršcanima!” Poslije toga halifa Osman, r.a., je zatražio pisani primjerak Mushafa koji se nalazio kod Hafse, r.a., i ovlastio je cetvoroclanu komisiju za umnožavanje Mushafa u više primjeraka. Pomenuta komisija bila je sastavljena od ashaba, r.a., koji su još za vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., bili pisari Objave, znaci od onih ljudi koji su u potpunosti bili upuceni u posao koji im je povjeren. Ti ashabi, r.a., bili su: Zejd ibn Sabit, Abdullah ibn Zubejr, Sa’d ibn As i Abdurrahman ibn Haris ibn Hišam. Po završetku umnožavanja (vecina uleme govori o cetiri primjerka), umnoženi primjerci su poslani u tadašnje centre nauke i znanosti: Kufu, Basru, Damask i jedan je ostao u Medini. Cilj ove recenzije je bio da se na osnovu nje vrši dalje umnožavanje i da se na osnovu primjeraka ispravljaju eventualne pogreške i nesporazumi koji su nastali u citanju i izgovoru pojedinih rijeci. Uistinu ova recenzija je poslužila pravoj svrsi, znajuci kolika je ljubav muslimana prema Kur’anu, oni su prepisivajuci i umnožavajuci mnoge primjerke razvili i posebnu znanost – disciplinu koja je njegovana kroz historiju.
Ibn Džerir Et-Taberi u svome tefsiru, u predaji koju je zabilježio od Ebi Kalabe da je rekao:” Za vrijeme vladavine Osmana r.a. jedan muallim je podučavao druge po jednom kiraetu, a drugi po drugom, i kada bi se sreli učenici od tih muallima, dolazilo bi do neslaganja među njima koje bi se proširilo na njihove učitelje, a kasnije bi jedni druge zbog kiraeta smatrali nevjernicima. To sve je doprlo do halife Osmana r.a., pa je održao hutbu u kojoj je rekao:” Razilazite se, i jedni druge ne razumijete…ujedinite se o Muhammedovi ashabi, i napišite ljudima ”Imam”(naziv za mushaf koji je upotrijebio Osman r.a.)!
Hvala Allahu koji je nadahnuo i ojačao ashabe Allahovog Poslanika s.a.w.s., u ovome radu i djelu. Allah nagradio sve časne ashabe r.a. koji su i dan i noć provodili u cilju sjedinjenja muslimana i na radu dobrih dijela.Da se i mi insallah okoristimo primjerima iz njihovih života.
Učini Allahu Kur’an proljećem naših srca i povećaj nam njegovo razumjevanje i pamćenje, učini da budemo njegovi iskreni slijedbenici!
