Sjećanje i spominjanje Allaha

Posted September 10, 2012 by ehli bejt in

zvišeni kaže: “Oni koji vjeruju i čija se srca spominjanjem Gospodara smiruju, zaista se srce sjećanjem na Allaha smiruje… “

Sjećanje i spominjanje Allaha stvara smirenost u srcima. Ukoliko čovjek ne bi spominjao Allaha dolazi u stanje gafleta ili nemara, pa tako Allah kaze ..spominji Gospodara svoga i ne budi od nemarnih..

Ako čovjek prepusti se stanju nemara i bude se trudio da spominje i sjeca se Gospodara svoga, on će onda doći do potpunog zaborava Gospodara. Shodno tome Uzvišeni kaže: ” …i ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, …i oni su sami sebe zaboravili”..

…Mi smo im dali srca kojima nisu razmišljali, imaju i oči kojima nisu gledali, i uši kojima nisu slušali. Oni su kao stoka, čak su i gori. Posebno je naglašen dio ajeta: …oni su zaista od onih koji su bili nemarni. (El-A’raf, 179.)

Posljedica tog zaborava jeste raskid ljubavi između čovjeka i Boga pri čemu čovjek biva lišen slasti koja proistječe iz razgovora sa svojim Gospodarom. Uzvišeni Allah o toj bolesti govori kao o jednoj najpogubnijoj, te kaže:

“Onaj ko zaboravi na Mene, Ja ću mu oduzeti slast Moje ljubavi.”

Kada čovjek bude lišen Božije ljubavi, on tada ostaje bez ičega. Kada čovjek izgubi sjećanje na Boga, onda ga sve postojeće ne može ispuniti svrhovitošću. Koliko je samo ljudi koji ne znaju šta znači ljubav Gospodara prema svome robu, niti razumiju ljubav koju rob osjeća prema svome Gospodaru!? Oni ne znaju šta je zikr, niti su zabrinuti gafletom..

Temeljna razlika između riječi nemar (ar. gaflet) i zaborav (ar. nisjan). Postoji važna razlika u značenju između nemara i zaborava, a to je da je nemar neobazrivost ili neobraćanje pažnje na stvar koju čovjek posjeduje u svojoj percepciji, u svom sjećanju, dok je zaborav ono što je čovjek potpuno izgubio i nema ga u svojoj percepciji.

“…i spomeni Gospodara onda kada ga zaboraviš. ”

Uzvišeni opominje čovjeka da se vrati na onaj izgubljeni stupanj, na onu svijest koju je već posjedovao. Naime to bi bila niža vrsta zaborava koja ne priječi obnavljanje sjećanjanja. Ovaj zaborav se odnosi na dužnosti ili obaveze koje čovjek treba izvršavali kako bi dosegao savršenstvo posredstvom sjećanja na Uzvišenog Boga.

Sjećanje na Allaha Uzvišenog je najpreče od svega drugoga, ukoliko ne sjećamo se i ne spominjemo Ga postat ćemo izgubljeni. «O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to čine, bit će izgubljeni.» (Sura Al-Munafiqun, 9. ajet).

Oni koji spominju i sjećaju se Uzvišenog i oni koji to ne rade predstavljaju razliku između vjernika i licemjera.

Na ovo upozorava i Uzvišeni: «Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazli pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.» (Sura An-Nisa’, 142. ajet).

Zbog toga često sjećanje na Allaha najbolja je garancija da će čovjek biti pošteđen licemjerstva, jer se licemjeri rijetko sjećaju Allaha.

Sjećanje i spominjanje Allaha je lijek za bolesti srca, duše i tijela. Prelijepa obaveza od Allaha koja nosi bezbroj plodova i dovodi do priblizavanja Gospodaru. Predstavlja najodabranije dijelo kod Uzvišenog.

Rekao je Allahov Poslanik : “Hoćete li da vas obavijestim o najboljim djelima koja su najodabranija kod vašeg Gospodara i na najvišem stepenu, koja su vam bolja od udjeljivanja zlata i srebra, i bolja od sukoba sa neprijateljem u kome bi ih vi ubijali a i oni vas? “‘Svakako’ odgovoriše oni. On reče: “Spominjanje (zikr) Allaha “

Uzvišeni nam govori o sjećanju i spominjanju Njega:

“O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite,” (Al-Ahzaab: 41)“I spominji ime Gospodara svoga ujutro i predvečer,” (Al-Insaan: 25)“I spominji ime Gospodara svoga i Njemu se potpuno posveti” (Al-Muzzammil: 8)“spominjite Allaha kod časnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na Pravi put, a prije toga ste bili u zabludi. “(Al-Baqara: 198)“I spominji Gospodara svoga ujutro i navečer u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas, i ne budi bezbrižan – (Al-A’raaf: 205)“A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite. (Al-Jumu’a: 10)“A kada molitvu završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći. A u sigurnosti obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju. (An-Nisaa: 103)

Allahov poslanik a.s. je rekao o spominjanju i sjećanju Uzvišenog:

Rekao je Allahov Poslanik :-“Predvodit će vas Muferriduni.” -“Ko su Muferriduni Allahov Poslaniče?” upitaše ashabi.
-“Oni koji često spominju Allaha i one koje često spominju Allaha”- odgovori Allahov Poslanik

Od Abdullaha bin Busre r.a. se prenosi da je neki čovjek rekao: “O Allahov Poslaniče, zaista mi je puno propisa islama, pa mi kaži nešto što ću uvijek (moći) izvršavati” On mu je rekao: “Neka ti je jezik stalno vlažan od zikra (spominjanja) Allaha.”

Prenosi se od Allahovog Poslanika da je rekao:”Primjer onoga koji zikr čini (spominje) svoga Gospodara i onoga koji ga ne spominje je kao primjer živog i mrtvog.”

Prenosi se od Allahovog Poslanika da je rekao: “Ko sjedne na nekom mjestu a pritom ne spomene Allaha stići će ga sržba od Allaha, i ko se nasloni na nekom mjestu, a pritom ne spomene Allaha stići će ga sržba od Allaha.”(riječ sržba je još sa značenjem: kazna, propast.)

U Hadis kudsiju stoji:

«Kaže Uzvišeni, ko me se sjeti u sebi, Ja se sjetim njega u sebi, ko me spomene u društvu, Ja njega spomenem u još boljem društvu…»

Molim Allaha da budemo od onih koji Ga stalno spominju i sjećaju se!!!