SAFIJA BINT ABDULMUTTALIB-prva učiteljica u Islamu
afija bint Abdulmuttalib je rođena u Meki 560 CE godine, živjela je do 640 CE godine i zauzima istaknuto mjesto u historij Islama. Žena, koja je živjela u vrijeme Božijeg Poslanika a.s. zbog svoje velike aktivnosi i uloge u društvenom životu primjer je današnjim ženama.Ovu izuzetnu ženu krasile su mnogo vriline. Bila je poznata po izuzetnoj inteligenciji, oštrini uma, hrabrošću, odlučnošću i disciplinom. Bila je veoma čvrste volje, jakog karaktera i velikog samopouzdanja. Bila je izrazito instinktivna i intuitivna. Bila je elokventna, obrazovana, uvažena i samouvjeren. Voljela je i pisala poeziju. Nije se puno osvrtala na mišljenje, naredbe i komentare drugih, nego je religiozno slijedila svoj instikt i radila prema njemu, koji je nije nikada iznevjerio. Safija bint Abdulmuttalib je bila puka suprotnost žena svog vremena i kao takva imala je počasno mjesto u životu našeg Poslanika, njegovih ashaba kao i u historiji Islama. Safija bint Abdulmuttalib je dobila počasnu titulu: Prva Učiteljica u Islamu.
afija bint Abdulmuttalib je kćerka Abdul-Muttaliba ibn Hashima i majke Hala bint Wehb, sestre Amine bint Wehb, majke Muhamed a.s. Bila je jedina tekta Allahovog Poslanika a.s. koja je primila Islam i učinila hidžru. Rođena je sestra nenadmašivog heroja, poznatijeg pod nadimkom “Allahov Lav”, Hamze ibn Abdul-Muttaliba, neustrašivog borca na Allahovom dž.š putu i majka Zubejra ibn Avama, ashaba kojem je još za života obećan dženet. Odrasla je u veoma prominantnoj porodici koja je bila zadužena za napajanje hodočasnika. Prvi muž joj je bio Haris ibn Harb, brat Ebu Sufjana ibn Harba, poglavara plemena Benu Umejje s kojim nije imala djece. Nakon smrti prvog muža, udala se za Avvam ibn Huvejlid, bratom Hatidže bint Huvjlid, ugledne i uspješne poslovne žene i prve majke pravovjernih u Islamu, s kojim je imala dvoje djece. Na žalost, i drugi muž joj umire tako da ponovno ostala samohrana majka sa svojim siročićima.
rimila islam u ranoj fazi Islama u Mekki. Zajedno sa ostalim prvim muslimanima Meke, prolazila je kroz razna mučenja i zlostavljanja od strane Kurješija, ali ni u jednom momentu nije odustajala od svoje nove vjere Islama, nego je uporno demonstrirala veliku hrabrost, strpljenje i disciplinu. To je bilo vrijeme kad muslimanima nije bilo dozvoljeno braniti se što su protivnici Islama, naravno maksimalno koristili ponižajući i mučeći muslimane na razne načine. Ništa nije vječno, tako da se i ovaj period završio na radost prvih muslimana Meke. Muslimanima je dozvoljena migracija, preseljenje iz Meke u Medinu. Safija je zajedno sa ostalim muslimanima ostavila svoj rodni grad Meku i preselila se u Medinu.
afija bint Abdulmuttalib je bila jedna od rijetkih osoba koje su znale čitati i pisati u vrijeme Jahilijeta. Allah dž.š. ju je blagoslovio sa bistrinom uma, dobrom memorijom i velikim znanjem.U Medini je ona redovno podučavala druge muslimanske žene čitanju i pisanju. Liječila i podučavala liječnje Kur’anom, opismenjavala žena čitanju i pisanju kao i pravilnom razumijevanju vjere islamu. Isto ih je podučavala Islamu i kako postići nagradu i zadovoljstvo kod Allahovom dž.š. Zbog svog marljivog i neumornog rada na širenju znanja i pismenosti s pravom je prozvana Prva Učetiljica u Islamu.
afija bint Abdulmuttalib je učestovala i na bici na Uhudu. Poznat je njen izlazak sa grupom žena koje su pratile muslimansku vojsku u borbi na Allahovom putu. Kao i druge žene donosila je vodu, pojila žedne, oštrila strijele i popravljala lukove. Pratila je bitku s puno pažnje. Što je I opravdano , jer u redovima te vojske je bio bratić Poslanik a.s, a njen rođeni brat Hamza sin Abdul-Muttalibov,’’Lav Allahov’’,hrabri borac na Allahovom putu i njen sin Zubejr, i pomagač Poslanika a.s. A prije i iznad svega toga je budućnost vjere koju je ona srčano prihvatila i radi koje je hidžru učinila i koja ju je vodila ka putu u Džennet. Vidjevši muslimane kako se odvijaju i razilaze od Poslanika a.s ,osim malog broja njih i primjetivši mušrike kako nastoje da dopru do njega da ga se za sva vremena riješe, bacila je svoju pojilicu na zemlju i nasrnula kao lavica kojoj su napadnuta mladunčad. Iz ruku jednog od onih koji su klonuli je istrgla koplje. Gurala se između njihovih redova bodući ih vrhom koplja po licima i vikala na muslimane:’’Teško vama, ostavili ste Poslanika a.s.’’Kada ju je Poslanik a.s vidio kako navaljuje, uplaši se da ona ne vidi unakaženo tjelo svoga brata Hamze kojeg su mušrici krvnički iskasapili, te reče Zubejru da je zaustavi! Zubejr joj priđe rekavši:’’Odmakni se majko,odmakni se odavde…!’’-‚’’Bježi od mene,’’-reče mu.-‚’’Ali Resulullah ti je naredio da se vratiš majko.-Zasto´?-upita ga ona.’’-Ja sam već saznala da je moj brat ubijen i izmasakriran i to u ime Allaha.’’ Poslanika.s mu reše:’’Pusti je Zubejre.’’I on je pusti. Kada se bitka stišala, Safijja je prišla tijelu svoga brata i vidjela kako mu je rasporen stomak, izvadjena jetra, osječen nos i uši,a lice isparano. Zatražila je za njega oprost od Allaha dž.š i rekla:’’Zaista je sve ovo na Allahovom putu i ja sam zadovoljna Allahovom odredbom.Tako mi Allaha strpiću se i neću kukati inšaAllah.“ I u bici na Uhudu ova časna žena je još jednom demonstrirala svoju veličinu.
mala je veliku ulogu i na bitci na Hendeku. U ovoj bitci Safija je demonstrirala svoju procjenljivost, oštroumnosti, razboritosti i neustrašljivosti. Prenosi se da je Poslanik a.s imao običaj, kada odluči da krene u neku bitku, sklonuti žene i djecu u tvrđavu bojeći se izdaje u odsustvu zaštitnika. Za vrijeme bitke na Hendeku sklonuo je svoje žene, tetku i grupu muslimanki u tvrđavu Hassana ibnu Sabita koju je ovaj nasljedio od svojih predaka, a bila je jedna od najutvrdjenijih i najbezbjednijih tvrdjava u Medini. Muslimani su bili zaokupljeni oko Hendeka očekujući borbu protiv Kurejša i njihovih saveznika.Nisu brinuli za žene i djecu jer su bili na sigurnom. Safijja bint Abdul-Muttalib je zapazila sijenku kako se prikrada u jutarnjem polumraku. Napregla je sluh i vid nastojeći da nazre lik pridošlice. Jedan Jevrej je došao do tvrđave i kruži oko nje pokušavajući da sazna ko je u njoj. Zakljućila je da je to špijun koji je došao da vidi imali muškaraca koji čuvaju žene i djecu ili su one same. Mudro je u sebi razmatrala situaciju u kojoj se ona i druge žene i djeca nalaze:’’Židovi iz plemena Benu Kurejz su iznevjerili ugovor sa Poslanikom a.s i stali uz Kurejšije i njihove pomagače protiv muslimana. Poslanik a.s i ashabi su zauzeti oko Kurejšija koji napadaju na njih. Ako Allahov neprijatelj uspije prenijeti svome narodu stvarnu situaciju, uzet će žene a djecu i učiniti ih robljem i nanijeti veliki bol i štetu muslimanima’’.Kada je to shvatila, brzo je uzela svoj zar i umotala ga oko glave, stegnula svoju odjeću oko sebe i uzela drvo na rame. Sišla je do vrata tvrđave i otvorila ih polahko i pažljivo. Sakrivši se budno i oprezno je pratila Jevreja dok nije došao dovoljno blizu. Snažno ga je udarila u glavu i srušila ga na zemlju, zatim je ponovila udarac nekoliko puta dok ga nije shvatila da ga je ubila. Zatim se vratila nazad zadovoljna smaknućem špijuna koji je kružio oko ženskog kvarta i tako zaštitila žene.
iografičari, na veliku žalost nisu zabilježilji više detalja o životu Safija bint Abdulmuttalib. Imamo još Ibn Hajar koji ovu izuzetnu ženu opisao u svom al-Isabah kao jedno od inteligentnih i istaktnutih žena u Islamu. Važno je napomenuti da je halifa Omera ibnul-Khattaba, r.a je jako cijenio i poštovao. Uvažavao je njeno mišljenje i savjete i respektovao njeno prijedloge više nego prijedloge drugih . Prema nekim predajama, zbog njene oštrine, bistrine i pismenosti postavio ju je da nadgleda rad na pijaci – da vodi računa o pravilima i ponašanju na tržištu. Imajući u vidu da je pijaca bila glavno mjesta razmjene robe, sastajanje ljudi, možemo zaključiti da je Safija imala jednu veoma važnu i odgovornu funkciju u tadašnjem društvu.
Preselila je na ahiret 640 CE godine, u svojoj 73 godina života, za vrijeme halifata Omera ibnul-Khattaba, r.a.
