Hazreti Merjem – III dio

Čuda koja su se desila prilikom poroda smirila su Merjemino srce jer je znala da ima zaštitu od Gospodara svjetova.

Melek Džibril koji je bio pokraj nje prije nego što ju je napustio rekao je:

Ibn Abbas kaže da se vratila svojoj porodici i narodu nakon što joj je prošao nifas (postporođajno krvarenje). Došla je noseći u naručju svoga sina i to je izazvalo veliko čuđenje i osudu jer je do tada bila poštovana kao veoma čestita i pobožna,i djevojka iz ugledne porodice.

Oslovili su je sa“sestro Harunova” jer je običaj Benu Israila bio da nazivaju djecu po imenima svojih poslanika. Koliko je to bila česta praksa govori podatak da je na jednoj dženazi bilo i četrdeset hiljada osoba s imenom Harun. Merjema je bila podučena da ne odgovara na njihove optužbe nego da pokaže na dijete u naručju. Kad su oni shvatili da im želi reći da govore s djetetom, počeše još žešće da je napadaju.

Tada se desi još jedna veličanstvena mudžiza i dijete u kolijevci progovori:

Ibn Abbas, r.a., navodi da Isa, sin Mejemin, nakon što je progovorio kao dojenče, više nije govorio sve dok nije odrastao. Počeo je ponovo govoriti u godinama koje su uobičajene za ostalu djecu da progovore. Ebu Hurejre navodi da je prilikom ove mudžize Isa, a.s., izgovorio takve riječi hvale i slave Allahu, dž.š., kakve do tada niko nije čuo. Odbranio je Merjeminu čestitost i nagovijestio svoje poslanstvo. Dok je trajalo zaprepaštenje,Merjema se sklonila sa svojim sinom.

 Djetinjstvo

Još ranije su izaslanici perzijskog vladara upozorili Merjemu o namjerama rimskog namjesnika u Šamu da nađe i ubije dijete. Zbog toga je Merjema uzela svoga sina i s njim otišla od svog naroda.

U Kur’anu se kaže:

Bila je to lijepa visoravan, s vodom, zelenilom i plodovima, mada postoji razilaženje na koju se visoravan odnosi i da li je to bilo u Palestini ili Egiptu.

Isa, a.s., je odrastao okružen majčinom ljubavlju i brigom. Ona ga je podučavala svemu što je znala i što joj je Zekerijja, a.s., govorio od Tevrata i što je naučila u hramu Bejti’l-Makdisa.Kad je napunio sedam godina, majka ga je odvela pred jednog učenog čovjeka da ga nauči onom što se smatralo neophodnim u tom vremenu. Ubrzo ju je ovaj učitelj zovnuo i rekao da ovo dijete ima posebne sposobnosti, da je iznad njegovog stepena te da ga ne može podučavati, nego neka ga odvede nekom učenijem. Tamo je ostala dok nije napunio dvanaest godina.

Brinula se o njemu s puno majčinske pažnje i ljubavi. Još u ranim godinama počela su mu se dešavati čuda i neuobičajene pojave. To se pročulo među Jevrejima te su počeli da ga prate i drže na oku. Merjema se zbog toga zabrinula, pa joj je Allah objavio da ode u Egipat.

Boravak u Egiptu

Jedan period boravili su kod nekog poglavara kojiim je ponudio smještaj i posao. Onda je kod njihova dobročinitelja nestalo blago, a budući da su tu stanovali samo siromašni i slabi,domaćin nije znao ko bi ga mogao pokrasti. Kako su svi bili osumnjičeni, pa i sama

Merjema sa svojim djetetom, ovaj slučaj joj je teško pao i bacio je u brigu. Primijetivši to Isa, a.s., je u masi svijeta prišao jednom slijepcu i jednom nepokretnom čovjeku, pa rekao slijepcu: “Uzmi ovog nepokretnog čovjeka i pronosaj ga!” Slijepac je to odbio govoreći da je on slab i da to ne može, na što mu sin Merjemin reče: “Možeš, isto onako kako ste uradili kada ste uzeli blago iz one rupe u zidu.” Na kraju su kradljivci priznalii vratili ukradeno blago, a Isa, a.s., stekao veliki ugled i poštovanje. Ljudi su ga počeli opsjedati sa svojim potrebama a on im je govorio i rješavao probleme.To je prešlo svaku mjeru tako da nisu mogli mirno živjeti u skloništu ovog poglavara pa Merjem odluči da napusti to mjesto i skloni se negdje gdje ih niko ne poznaje. U tom periodu putovali su od mjesta do mjesta ali ljudi su brzo otkrivali nadarenost dječaka.Često je Merjema morala tajno seliti kako bi zaštitila svog sina od zavisti ljudi.

Povratak i poslanstvo

Kada je Isa napunio trideset godina, Allah im naredi da se vrate u Palestinu. Tu je boravio sve dok mu Allah nije objavio Indžil i upotpunio znanje o Tevratu,te mu dao da može oživljavati mrtve i liječiti bolesne.

Ibn Džerir u svome djelu Istorija navodi da je Isau, a.s.,objavljen Indžil kada je imao trideset godina i da je u trideset trećoj godini uzdignut na nebo.

Narod je počeo govoriti o njemu i čuditi se neobičnim stvarima kojese dešavaju gdje god se on pojavljivao. Ulema navodi da je hazreti Merjema puno voljela svog sina jer je njoj iskazivao ljubav prema oba roditelja, budući da nije imao oca. Od njega se zato nije odvajala ni kada je bio na putu, ni kada je bio kod kuće. Isa, a.s., je počeo pozivati vjeri u jednog Boga i ostavljanju obožavanja kipova, tako da je vijest o njemu ubrzo stigla i do rimskih poglavara i jevrejskog sveštenstva.

Smrt 

Uzvišeni Allah kaže:

Hafiz Ibn Asakir navodi da je sedam dana nakon raspeća Merjema tražila od vladara da se skine tijelo razapetog čovjeka, jer je mislila da joj je to sin. On joj je udovoljio, pa je tijelo pokopano. Merjema je rekla Jahjaovoj majci: “Hoćeš li sa mnom da odemo posjetiti Mesihov kabur?” Kad su se približile kaburu, Merjem je zastala i upitala Ešja zar se neće prekriti.Ova se iznenadila jer nije vidjela nikoga u blizini. Tada je Merjem shvatila da je to melek Džibril i nazvala mu selam. On ju je obavijestio da u tom kaburu nije njen sin, da je njega Allah uzdigao i zaštitio od zla nevjernika.

Merjema je ovaj razgovor ispričala svojoj sestri Ešjaa kad je došao zakazani dan, otišla je tamo i našla Isa,a.s. Kad je ugledao majku, Isa, a.s., je požurio prema njoj, sagnuo se i poljubio je u glavu. Molio je za nju kao što je i ranije činio.

Zatim joj je rekao:

Zatim se i on digao uvis i više ga nije sretala sve do svoje smrti. Merjema je poslije Isa, a.s., živjela još pet godina i imala je pedeset i pet godina kada je umrla – neka je Allah, dž.š., zadovoljans njom i ona s Njim.

 Merjemina odabranost 

Merjem je uvijek istinu govorila i zbog njene odabranosti naš Poslanik, a.s., je rekao:

U smrtnoj bolesti poslanika Muhameda, a.s., kad se hazreti Fatima nadnijela nad svoga oca da joj uputi zadnje riječi, prvo je zaplakala a potom se nasmijala.

Hazreti Aiša, r.a., prenosi da je hazreti Fatima, r.a., o tome rekla:

Preuzeto iz časopisa SEMERKAND , april 2010