Hazreti Rahma, odana žena Ejjuba.a.s
Ejjub, a.s., potiče iz loze Ajsa, sina Ishakova, sina Ibrahimova, a.s. Allah, dž.š., ga je poslao narodu Harana u Šamu. Bio je bogat čovjek i posjedovao je sve oblike i vrste imetka: krupnu i sitnu stoku, robove, trgovačku robu, sedam sinova i sedam kćeri, lijepo zdravlje i tjelesnu snagu. Imao je velik broj prijatelja i poznanika i puno zemlje. Sve ono što jedan čovjek može priželjkivati od dunjaluka. Potom ga Allah, dž.š., stavi na iskušenje. Itekakvo iskušenje! Potpuno nesta veliki imetak, djeca za njegova života pomriješe, jedno za drugim, četrnaest sinova i kćeri. Zatim je izgubio zdravlje, najdragocjenije blago na dunjaluku, poslije imana.
Allah ga iskuša teškom bolešću od koje je postao nepokretan. Napustiše ga prijatelji bojeći se da nije neka zarazna bolest. Uz njega je ostala samo hazreti Rahma, neka je Allahov, dž.š., selam na nju. Predložio joj je razvod, da ga ostavi u njegovoj bolesti, all ona ga ne htjede napustiti, Hranila ga je, pojila, prala i iz svog imetka izdržavala. Tako je bilo sve dok i ona ne ostade bez ičega. Nerazumna masa bacila je Ejjuba, a.s,, na smetljište Israilovih sinova, gdje su mu tijelo napadali razni insekti. Podigavši ga na svoja leđa, hazreti Rahma ga je odnijela do jedne ruine na kraju grada. Ni tu nisu mogli ostati, željeli su ih otjerati što dalje. Tako su došli do jedne puste oblasti gdje su u jednoj pećini našli utočiste. Od onog što joj je bilo na raspolaganju hazreti Rahma je svom mužu napravila ležaj.
Jednog dana mu reče: ,,Ti si Allahov poslanik, zamoli Uzvišenog da te izbavi iz ovog stanja.”
,,Koliko godina smo živjeli u izobilju?”
,,0samdeset”, reče mu.
,,Mene je stid moga Gospodara, da Ga molim prije nego provedem u belaju onoliko vremena koliko sam proveo u izobilju!”
Posto nisu imali nikakvih sredstava za življenje, hazreti Rahma je odlazila do najbližih kuća i u njima obavljala poslove služavke. Šejtan nije mirovao, već je pozurio da vijest o njenom mužu proširi među tamošnjim svijetom. Ipak svijet je davao posao Rahmi te je ona zarađivala najnužnije svom mužu i sebi. Prolazile su godine, a Ejjub, a.s., je sve patnje strpljivo podnosio. Cijelo tijelo mu je bilo prekriveno čirevima osim njegovog jezika.
Sudejj kaže: ,,Meso je otpadalo od njega, tako da su od tijela ostale samo kosti i živci. žena mu je donosila pepeo i posipala ispod njega.”
Kako se bolest pojačavala tako je jačala i njegova strpljivost i oslanjanje na Stvoritelja. Običavao je prihvatiti se za hazreti Rahmine pletenice, kako bi se uspravio na svom ležaju. Vidjevši to šejtan, u ljudskom liku, posjeti kuće u kojima je Rahma obavljala poslove i upozori ih da bi se opaka bolest mogla i na njih prenijeti ako hazreti Rahmi nastave davati posao i hljeb, a uz to bi mogli i prokletstvo bogova na sebe navući. Tako hazreti Rahma izgubi svaki posao.
Kćerki jednog bogataša šejtan predloži da od Rahme uzme pletenice za nesto kvalitetne hrane. U to doba je bio običaj da samo časne žene smiju nositi dugu kosu. Služavke i žene odane bludu morale su svoje kose kratiti. Kada je hazreti Rahma sljedeći dan došla da traži posao bi joj rečeno da za nju nema ni hljeba ni posla. Mozda bi joj nešto i dali, all pod uslovom da im da svoju dugu kosu. Hazreti Rahma nije imala drugog izbora. Žrtvovala je svoje pletenice i sa komadom toplog hljeba i hrane, požurila svom mužu. Šejtan je preteče i optuži kod Ejjuba, a.s., da je blud počinila.
Kad se vratila, Ejjub, a.s., je upita odakle joj hrana, ali ona ništa ne reče. Uporno je ispitivao i reče da neće ništa jesti dok mu ne otkrije istinu.
,,Šta želiš time reći?”, začuđeno ga upita.
Šejtan je posijao sjeme sumnje. Ejjub,a.s., se obrati svom Gospodaru:
Zbog Ejjubova, a.s., odbijanja da okusi hranu ona mu pokaza svoju obrijanu glavu i reče:
,,Bože sačuvaj, odradila sam svoj uobičajeni posao i za njega kao naknadu, ovaj hljeb primila. Što se tiče mojih pletenica, na to sam bila prisiljena, jer u protivnom za mene ne bi bilo više posla, a samim tim ni hljeba. Učinila sam to samo radi tebe i da bi imali šta da jedemo.”
Nakon ovog razgovora Rahma izgubi svaku nadu, očekivala je spas godinama, a teškoće su se samo nizale. Sad još i nepovjerenje i optužbe muža, pa mu reče:
,,Pa dokle ćemo mi podnositi ovaj belaj?”
Ejjub, a.s., se naljuti i zaklete da će je kazniti sa stotinu udaraca bičem, ako mu se Allah, dž.š., smiluje i zdravlja mu dade, zato što se suprostavlja Stvoriteljevoj odredbi,
Hazreti Rahma odgovori: ,,Allah dao da mi ozdraviš, a onda ćes moći uraditi to što govoriš. Samo znaj, Allah, dž.š., je jamac moje nevinosti,”
Nakon što se Ejjub, a.s., okupao, nesta vanjske bolesti, a kad se napi nesta unutrašnjih bolesti. Potpuno je ozdravio, Ibn Abbas.r.a prenosi da je Uzvišeni Allah Ejjuba a.s., obukao odjećom iz Dženneta, pa se on povukao i sjeo po strani. U to vrijeme dođe hazreti Rahma pa vidjevši nekog mladog čovjeka umjesto bolesnog Ejjuba, stidljivo upita: ,,Da ovdje niste vidjeli jednog bolesnika?”
,,Kako izgleda taj bolesnik?”, upita je čovjek.
Hazreti Rahma pogleda stranca, a onda mu kroz suze odgovori: ,,Da ga bolest nije izmijenila, veoma bi ličio na vas.”
Tada joj Ejjub, a.s., reče da bolje pogleda: ,,Ja sam tvoj muž. Svemilosni Gospodar je na meni čudo pokazao. Ja sam očišćen i izliječen. Dodi i ti pa se okupaj u ovoj blagoslovljenoj vodi, pa da ti se mladalačka snaga i Ijepota povrate.”
Tako se i desilo. Kada ga je nakon ozdravljenja podsjetila na zakletvu, on se obrati Gospodaru: ,,0 Allahu, kako da svoju odanu i čednu ženu kaznim?!
Tako je Ejjub, a.s., napravio jedan snop palminih grančica sa okićenim hurmama i njime hazreti Rahmu jedanput udario, Ibn Abbas kaže:
,,Nije Allah svoju blagodat dao samo Ejjubu. Počastio je On i ženu Ejjubovu koja je tako veličanstvano podnijela sa njim ovaj veliki ispit. Allah joj vrati mladost i uz to ona rodi Ejjubu dvadeset osam sinova i kćeri.”
Jedni kažu da je Allah, dž.š. pomrle proživio, a drugi da ga je darovao novim potomcima na ovom svijetu u zamjenu za one koji su pomrli i da će ih sve zajedno sakupiti na Ahiretu.
Vratili su se u svoje mjesto i zaklali kurban kao otkup za grijehe svih stanovnika koji su se pokajali za svoje postupke i vratili ispravnom vjerovanju u Allaha, dž.š.
Nakon toga živjeli su još sedamdeset godina, a neki navode i duže, u čistoj vjeri Islamu.
Danas 30 km udaljeno od grada Sanliurfe (Turska), u oblastii Harana, nalazi se kabur Ejjub, a.s., i njegove odane žene hazreti Rahme.
časopis semerkand