Blagodat sna i odmora
Vodeći računa o našem zdravlju, islam je uredio i dao pravila koja trebamo prakticirati kako bismo ga sačuvali.
Tako je dragi Bog pored svega ostalog dao nama, ljudima, blagodat sna i odmora,nakon svih obaveza koje imamo izvršiti tokom jednog dana. Božiji Poslanik, a.s., nam je pokazao kako tu blagodat pravilno iskoristiti.Smjena dana i noći nije uzalud stvorena: Gospodar naš je to učinio zakonom Svoje milosti. On je to rasporedio sukladno kretanju i potrebi života, upravo onako kako je čovjeku podario tajnu sna i počinka, jer On najbolje poznaje ljudske mogućnosti, te mu je stoga odredio noćno i popodnevno spavanje kao odmor koji će mu povratiti snagu i postaći ga na nove aktivnosti.
“Iz Milosti Svoje On vam je dao noć i dan, da se u njoj odmarate, a da iz dobara Njegovih privređujete i da zahvalni budete.”
Osim tajni sna i noći kao pokrivača, kako to plemeniti Gospodar opisuje u Svojoj Knjizi, u kojima se tijelo odmori a nervi i duša potpuno smire, postoje i druge tajne koje On pruža čovjeku. Takav je slučaj s muslimanima na Bedru, kada im je upravo snom učvrstio i ulio samopouzdanje:
“Kad je On učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete.”
Ljudi često ne vide važnost ova dva kosmička fenomena, smjenu dana i noći, u kojoj je noć predodređena za odmor, te se malo ko sjeti da na toj blagodati zahvali Gospodaru svjetova.
S abdestom u postelju
Božiji Poslanik, a.s., je prilikom polaska na počinak praktikovao određene adabe, pa neka nam on bude u svemu uzor. Poslanik je uzimao abdest prilikom polaska na počinak; nije nam to dao u obavezu, ali je kazao da je to mendub – lijepo jer, u slučaju smrti, ta osoba odlazi svome Gospodaru pod abdestom, a i snovi te osobe su istinitiji i manja su šejtanska došaptavanja prilikom spavanja.
Ibn Hadžer navodi predaju Ebu Miraje el-Adželija, a slično navodi i Tavus. U toj predaji se kaže:
“Ko ode u postelju čist s abdestom i zaspi spominjući Allaha uzvišenog, njegova postelja bit će mesdžid, a on će biti u namazu i zikru sve dok se ne probudi.”
Također, preporučivao je, kao što je i sam radio, da se legne na desnu stranu, a to se temelji, kako navode Ibn Hadžer i Ibnu’l-Dževzi,na zdravstvenim razlozima, jer je za tijelo daleko zdravije spavanje na desnoj strani. Naime, mnogi učenjaci tvrde da je mnogo bolje leći, u početku, kako i hadis nalaže,na desnu stranu, a onda kasnije leći na lijevu stranu. Oni to obrazlažu činjenicom da ležanje prvo na desnoj strani spusti i složi hranu, a nakon toga ležanje na lijevoj strani doprinosi jetri i drugim organima da bolje probave hranu i učine je korisnijom za tijelo. Zatim, Allahov Poslanik, a.s., je upozoravao one koje je vidio da spavaju na stomaku, govoreći im da je to položaj u kojima će biti stanovnici džehennema i da Allah Uzvišeni ne voli takav položaj prilikom spavanja. Međutim,novija medicina je dokazala da je takav način spavanja uistinu štetan po čovjeka i njegovo zdravlje.
Naš Vjerovjesnik, a.s., pored toga što bi legao na desnu stranu, stavio bi i svoju desnu ruku pod glavu, te preporučivao da se uče dove i zikr sve dok nas san ne savlada. Inače,pohvalno je učenje bilo koje sure iz Kur’ana prilikom odlaska u postelju, jer ko to učini, kaže Vjerovjesnik, a.s.,
“Allah odredi jednog meleka koji ne dozvoljava da mu se približi nešto što bi ga uznemirilo”.
“Bismike Rabbi veda’ tu dženbi ve bike erfe’uhu, fe in emsekte nefsi ferhamha ve in erselteha fahfazha bima tahfezu bihi ibadeke-s-salihine”
S Tvojim imenom, Gospodaru moj, legoh na bok i ako bude Tvoja volja, podići ću se. Ako uzmeš moju dušu, budi milostiv prema njoj, a ako je vratiš, zaštiti je kao što si zaštitio Svoje dobre robove.
Potom, trebamo prije nego legnemo pregledati svoju postelju da bi odstranili sve ono što bi nas eventualno moglo uznemiriti. Pogotovo ako smo spavali pa neko vrijeme izbivali van postelje i zatim se ponovo vratili u nju.
Koliko islam vodi brigu o čovjeku, jasno se nazire iz Vjerovjesnikovih, a.s., predaja u kojima zabranjuje spavanje na krovu ili balkonu bez ograde ili zaštite. A to radi preventive od pada s takvih mjesta, ili bilo čega drugog čime bi bila ugrožena čovjekova sigurnost.
Ebu Katade je prilikom spavanja sanjao toliko ružne snove koji su ga uznemiravali i dovodili ga gotovo do bolesti, pa se potužio Vjerovjesniku, a.s., koji mu je na to rekao:
“Dobri snovi su od Allaha, a loši od šejtana. Kada neko od vas sanja dobar san, neka ga ispriča samo onome ko mu je drag. Ako, pak, sanja san koji mu nije drag, neka u lijevu stranu pljucne(puhne) tri puta i neka zatraži od Allaha zaštitu od šejtana i njegova zla i neka taj san nikome ne priča pa mu neće naškoditi.”
Od edeba je, kada se probudimo i završimo sa spavanjem, proučiti dovu i zahvaliti se Bogu dragom
što nas je oživio nakon mrtvila sna .
Asbahna ve asbaha el-mulkulillah ,vel hamdulillah la šerike leh la ilahe illla huve ve ilejhin-nušur .
Osvanuli smo i osvanulo je carstvo Allahovo.Njemu nema niko ravan.Nema drugog Boga osim Njega,kod Njega je zadnje proživljenje(povratak).
Allah Uzvišeni je preko svog Poslanika, a.s., preporučivao čak i dnevni odmor, koji se naziva kajlula a koji je prakticirao i sam Vjerovjesnik, a.s.,i sve ranije generacije muslimana.To bi trebalo biti i naša praksa, to jest izbjegavanje spavanja nakon sabah-namaza, a prakticirati popodnevno spavanje ili odmor kao izraz Allahove milosti čovjeku.
Lezi rano,ustaj rano
Islam veoma mnogo vodi brigu o vremenu i potiče na rano ustajanje.
Musliman treba da svoje dnevne obaveze započne čio, odmoran i raspoložen i zbog toga treba da iskoristi blagodati noći, san i odmor, mada je u posljednje vrijeme sve češća pojava da se noći koriste za “provode” a da se dan provodi uspavanju, što normalno vodi jednom drugom nezdravom načinu življenja. Zbog toga sve češće susrećemo neraspoložene i nezadovoljne ljude.
Od Aiše, r.a., se prenosi sljedeća predaja:
“Došao je Poslanik, a.s.,kod mene i tu je bila jedna žena iz Benu Eseda.
Ko je ona? – upita.Ta i ta – spomenuh joj ime – ne spava noću. Ne hvali je! Vi trebate da činite ona djela koja možete podnijeti!Najdraže mu je bilo ono što je neko redovno činio.”
Ova predaja se odnosi na onu islamsku oporuku da se djelo opetuje, pa makar bilo i malo, a da se izbjegava veliko i neredovno. Odnosno, islam osuđuje to da čovjeka podstakne iznenadna želja na obilan i pretjeran rad, a zatim mu to dosadi i prestane, pa makar to bio i cijelonoćni ibadet koji će nakon nekog vremena zbog iscrpljenosti organizma prestati. Zbog toga je potrebno dati duši i tijelu odmor kako bismo istrajavali u svojim dobrim djelima, pa makar one i bile male.
(Preuzeto sa Semerkand 2010)
About the Author
