Isa a.s. i dunjaluk
”O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba.” (Fatir, 5.)
Muhammed s.a.v.s. je rekao:
„Ostavite dunjaluk dunjalučarima.Jer,onaj koji uzme od dunjaluka više nego što mu je potrebno uzeo je sebi propast a da toga nije ni svjestan.“
Isa a.s. je poželio da dunjaluk vidi onakvim kakav on i jest.
Jednog dana ispunjen Božanskim nurom,Isa a.s. je ugledao neku staricu bijele kose,pogrbljenu,ukočenog pogleda i otvorenih usta sa usnama koje su visile do zemlje.Na njenom mračnom i upalom licu isticale su se zlokobno plave oči, a iz svake joj je pore izbijao smrad.Na sebi je nosila zavodljivo šarenu haljinu,ali joj je srce bilo ispunjeno zlobom,a glava neprijateljstvom i mržnjom.Jedna ruka joj je bila raznim bojama obojena,a druga krvlju natopljena.Na svakom njenom uvojku visila je jedna kuka, tako da je odavala zastrašujuću sliku.
„Ko si ti,tako prepredana i nakazna?“ – upita Isa a.s.
„Ja sam otjelovljenje onog što si poželio vidjeti,a to ti se pruža radi tvoje istinoljubljivosti.“
„Onda si ti,dakle,bijedni dunjaluk!“
„Upravo tako“- potvdi starica.
„Zašto nosiš veo i šarenu haljinu?-upita je Isa a.s.
„Veo je tu da mi lice ne vidi,jer kad bi ova odvratnost bila vidljiva,pa ko bi ijedan trenutak ostao uz mene?A šarena haljina ima ulogu da zaslijepi ljude i odvede ih u zabludu.Jer,uvijek kada je neko pogleda ,treba da bude njom očaran i zavoli je.“
„O ti,koja nudiš sramotu i poniženje- reče Isa a.s. –šta ti znači krvlju obojene ruka?
„Ah ti,prinče među ljudima, ovo je od svih muževa koje sam ubila!“
„Opčinjena vještice,zašto ti je druga ruka raznobojna?“
„Koristim je da zaslijepim i zavedem ljude,kako bi me za ženu uzeli.“
„Zar si bez truna samilosti sve te muževe pobila?“
„Šta za mene znači milost? Ja samo znam krv prolijevati i gledati kako ona teče.“
„Ali, morala si makar i najmanju trun nježnosti pokazati,da bi tolike žrtve mogla namamiti.“
„Ja sam riječ milost čula,ali je nikada prema nekom nisam ispoljila.Ja se polahko prikradam i hvatam svakog koga mogu,u moju mrežu.Koga uhvatim,učinim ga svojim robom.“
Uzevši zraka Isa a.s. reče:
„Užasavam se takve prijateljice!Kako zasljepljene budale dozvoljavaju da ih jedna bestidna žena ulovi?Zar ništa od ovog prokletog stvorenja neće da nauče?Zar je ne mogu odbaciti i Allahu se predati?O,teško li se svijetu koji je bez shvaćanja vjeru odbacio i postao slijep za istinsko viđenje dunjaluka.“
”Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje Lice tvoga Gospodara, Veličanstveno i Plemenito.” (Er-Rahman, 26-27.)
About the Author
