Mravi su uzor marljivosti
„Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji, svakog momenta se zanima nečim!“ (el-Rahman, 29.)
Radio sam od jutra do noći obrezujući grane,sadeći cvijeće i drveće u bašći.Jednom moju pažnju privukao je jedan crni, dugački konopac što su ga sačinjavali mravi.Dugo sam ih posmatrao,slaveći Allaha Koji im je podario marljivost da od rana jutra tragaju za hranom i sakupljaju je za dane oskudice.Približio sam im se i nagnuo nad njih,dajući im iz šale, zapovjed zviždaljkom.Začudo,kao da su me razumjeli.Jedan nosi mrvicu gline da popravi dom,drugi stoji pola metra od ulaza kao da ostalim pokazuje put,treći vuče mrtvog kukca,dok četvrti juri u pomoć.Sve sam to mogao shvatiti,al šta rade ona dva mrava pred ulazom?Shvatio sam da su to čuvari koji ne dozvoljavaju ulazak tuđinima.Nijedan mrav ne može izmaći njihovoj kontroli.
Pokušao sam,pomoću štapića odvojiti zrno žita što ga je nosio jedan mladi mrav.Ubrzo je taj mrav pohitao prema tom zrnu,nastavljajući da ga vuče.Ponovio sam to više puta i svaki put mrav je zgrabio zrno.Spretno i brzo sakrio sam to zrno.Mrav je tražio uzalud…
Odlučio je ući kroz ulaz ali je izbila teška bitka.Pohitali su čuvari prema jadnom mravu i skočili mu na tijelo i na kraju odvojili mu glavu od tijela.Molio sam Allaha za oprost zbog svog ružnog djela i zaplakao sam nad mrtvim mravljim tijelom.Čuvari su mislili da se mrav vratio neobavljena posla,te ga optužili za lijenost i osudili na smrt.Od toga vremena to mjesto je postalo moje posebno mjesto.Ostavljam bombone za našeg mrava šehida.
Medžmu’atul-Kisas
About the Author
