Rukajja bint Muhammed r.a.
Kuća Božijeg Poslanika je bila okićena sa četri kćeri,njih mu je rodila Hatidža r.a.Druga po redu,druga radost mubarek roditelja je Rukajja r.a.Rukajja r.a. je zajedno sa svojim sestrama imala sretno djetinstvo puno ljubavi i pažnje.
Nakon udaje sestre Zejneb ubrzo dolaze prosci iz porodice Hašimove da za Ebu Lehebova dva sina Utbea i Utejba prose Rukajju r.a. i Umu Kulsum r.a.Život sestara u toj porodici je bio težak,pa su se ubrzo ti brakovi i okončali.
U vremenu kad je Božiji Poslanik najviše bio izložen ponižavanju i napadima Rukajji r.a. je bila čast da bude uz svoje roditelje i bude podrška.Ubrzo se udaje za pobožnog i plemenitog muža Osmana ibn Affana r.a.Poslanik s.a.w.s. ni malo nije oklijevao da ashabu kao što je Osman r.a. da ruku svoje kćeri.
Nastupilo je teško vrijeme za sljedbenike Poslanika a.s.,te je i sam Poslanik a.s. dozvolio ashabima da učine hidžru.Rukajja r.a. i njen muž Osman r.a. su junaci hidžre.Prvi su napustili Mekku i otišli u Abesiniju.Neprestalno je žudila i čeznula za svojim roditeljima i rodnim gradom.Ta tuga je utjecala na njeno zdravlje, pa je pobacila prvo dijete koje je nosila.Ubrzo su se spremili za povratak u Mekku.Dolaskom u Mekku otkriva da joj je voljena majka Hatidža r.a. preselila na Ahiret.Još više ju je slomila tuga.Nije dugo ostala u Mekki,morala je ponovo učiniti hidžru u Medinu.U Medini je rodila sinčića Abullaha.Kad god bi Poslanik s.a.w.s. joj dolazio u posjetu uzimao bi svog unuka u krilo.Rukajja r.a. s radošću je posmatrala svog oca,i bila mu mnogo zahvalna za svu brižljivost i blagost.Prije izvjesnog vremena Abdullah je bio poput rascvjetale ruže a već sada počeo je vehnuti.Osman r.a. i Rukajja r.a. tužna srca posmatrali su svoga sina Abdullaha.Na kraju njihov sin je i preselio.Za Rukajju r.a. nakon svega nije preostalo ništa osim strpljivosti.Ubrzo se razbolila i legla u bolesničku postelju.
Brigu o njoj je vodio njen muž Osman r.a.Bolest je uzimala svoj posljednji udio i smrt je s blagošću nastupila.Rukajja r.a. je još jednom bacila pogled ka svome mužu ,kako bi ga posljednji put pogledala.Nakon toga ispustila je svoju plemenitu dušu.Ruke su joj bile u njegovim rukama.Osman r.a. joj je sav uplakan zatvorio oči.Po povratku sa bitke na Bedru ušao je Božiji Poslanik s.a.w.s. da vidi svoju kćer i posljedni put se s njom oprosti.
Svi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti.Allahu pripada ono što je dao,kao i ono što je uzeo.
Izašle su žene koje su bile okupljene oko Rukajjinog r.a. tijela i počele plakati na sav glas.Hz.Omer ih je ukorio na što je Poslanik s.a.w.s. rekao:
Klanjali su joj dženazu i ispratili njeno tijelo do posljednjeg odredišta.
Smilovao se Allah dž.š. majci Abdullahovoj,supruzi Osmanovoj i kćerki plemenitog Poslanika s.a.w.s.
About the Author
