Priča o strpljenju
“O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte,Da biste postigli ono što želite!”
(Kur’an, Imrānova porodica, 200.)
Jedan starac je prosio pred džamijskim vratima. Neko mu reče:
“Ovo nije mjesto za prosjačenje, ne vrijeđaj!”
“Kakva je ovo kuća”, zapita se starac, “u kojoj samilosti nema prema stanju jednog siromaha?”
“Začepi!”, bijaše odgovor, “Šta lupaš?! Ovo je Kuća našega Gospodara!”
Prosjak zavapi još jače:
“Nesreće”, reče, “da doživim razočarenje na ovim vratima. Ni iz jedne ulice ne odoh beznadežan, zašto bih to doživjeo pred Božijim pragom? Ovdje ću ispružiti moj dlan koji ište jer znam da neću biti vraćen praznih ruku.”
Tako je ostao godinu dana potpuno posvećen Božijoj kući. Jedne noći, uslijed slaboga zdravstvenog stanja, srce mu poče preskakati a rađanjem zore izgubio se i njegov posljednji dašak, poput jutarnje svijeće. S njime je uspio uzviknuti:
“Ko god pokuca na vrata Darežljivoga – bit će mu otvoreno.”
Ko traži Boga dragoga mora biti strpljiv i uporan. Nisam čuo za kakva alkemičara koji je nesretan. Veliku količinu zlata pretvara u pepeo kako bi mogao jednoga dana bakar pretvoriti u zlato. Zlato je dobro kojim se kupuje – a šta bi ti zažalio kupiti što je bolje od Lica tvoga Prijatelja?!
Hafiz Širazi, “Bustān”
About the Author
